Najaktuelnije teme iz časopisa „Advokatska kancelarija“
Preobražaj radnog odnosa
-Zakone treba svi da razumeju-*
UVOD
Prava obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređuju se Zakonom o radu i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu, ali zaposleni ostvaruje prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa danom stupanja na rad. Ako zaposleni ne stupi na rad danom utvrđenim ugovorom o radu, smatra se da nije zasnovao radni odnos, osim u slučaju opravdanih razloga i dogovora sa poslodavcem. Dakle, radni odnos iako se zasniva ugovorom o radu, nastaje stupanjem zaposlenog na rad kada zaposleni i bez zaključenog ugovora o radu, zasniva radni odnos na neodređeno vreme i stiče prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa. Prava i obaveze zaposlenog su istovremeno i prava i obaveze za poslodavce, jer se radi o međusobno uslovljenim pravima nastalim iz radno-funkcionalne veze zaposlenog i poslodavca. Radni odnos je odnos zaposlenog i poslodavca nastao zasnivanjem istog prema uslovima propisanim zakonom, zaključenjem ugovora o radu i u pravilu se ugovorom o radu zasniva na neodređeno vreme. Radni odnos na određeno vreme zasniva se na vreme čije trajanje je unapred određeno kada su u pitanju sezonski poslovi, rad na određenom projektu, povećenja obima posla koje traje određeno vreme i sl. za vreme trajanja tih potreba, s tim što tako zasnovan radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 24 meseca. Dakle, radni odnos na određeno vreme zasniva se prema uslovima i na vreme koje je određeno zakonom. Radni odnos zasnovan na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan radni odnos. U cilju zaštite prava zaposlenih zakonodavac je normirao pravilo po kome radni odnos zasnovan na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovao radni odnos. Dakle, pravna fikcija zasnivanja radnog odnosa, nastaje stupanjem na rad, bez zaključenog ugovora o radu, a prerastanje radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme (preobražaj) nastupa istekom pet radnih dana za koji je zasnovan radni odnos ili istekom maksimalnog roka na koji se radni odnos na određeno vreme može zasnovati. Pri tome moraju postojati objektivni uslovi za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme, jer u suprotnom i tako zasnovan radni odnos može prerasti u radni odnos na neodređeno vreme. Navedeno, bez obzira na jasnost uslova za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme je u sudskoj praksi dovelo do određenih dilema na koje ukazuje i ovaj članak. Iste dileme su posebno nastale nakon izmena i dopuna Zakona o radu iz 2014. godine, kojima su na drugačiji način uređeni, kako uslovi za zaključenje takvog ugovora o radu, tako i uslovi i mogućnosti prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme. (1)
KLJUČNE REČI: Radni odnos, radni odnos na neodređeno vreme, radni odnos na određeno vreme, prerastanje radnog odnosa (preobražaj).
NORMATIVNI OKVIR
Odredbom člana 37. Zakona o radu propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba. Poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca. Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana. Izuzetno od stava 2. ovog člana, ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi: 1) ako je to potrebno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog povratka; 2) za rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta; 3) sa stranim državljaninom, na osnovu dozvole za rad u skladu sa zakonom, najduže do isteka roka na koji je izdata dozvola; 4) za rad na poslovima kod novoosnovanog poslodavca čiji upis u registar kod nadležnog organa u momentu zaključenja ugovora o radu nije stariji od jedne godine, na vreme čije ukupno trajanje nije duže od 36 meseci; 5) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju. Poslodavac može sa istim zaposlenim da zaključi novi ugovor o radu na određeno vreme po isteku roka iz stava 4. tač. 1–3) ovog člana po istom, odnosno drugom pravnom osnovu, u skladu sa ovim članom. Ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme.
Radni odnos na neodređeno vreme je pravilo, a radni odnos na određeno vreme izuzetak i isti može da se zasnuje samo pod zakonom propisanim uslovima. Ovo pravilo u radno pravnoj regulativi nije tekovina današnjeg sistema uređenja radnih odnosa, već je isto pravilo postojalo i u periodu važenja Zakona o radnim odnosima („Sl. glasnik RS“, br. 55/96), a i ranije kroz različite vidove i mogućnosti prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme. Tako su npr. odredbom člana 13 istog zakona bili propisani zakonski uslovi pod kojima se može zasnovati radni odnos na određeno vreme, a stavom 3 istog člana je bilo propisano da zaposleni koji je zasnovao radni odnos na određeno vreme zasniva radni odnos na nedoređeno vreme, ako zaposlenom koga je zamenjivao prestane radni odnos ili kad privremeno povećan obim rada postane trajan. Privremeno povećan obim rada smatrao se trajnim ukoliko je zaposleni poslove za koje je primljen u radni odnos obavljao neprekidno duže od 6 meseci.
Polazeći od regulative sadržane u Direktivi Evropske Unije 1999/70/EZ čiji je cilj sprečavanje zloupotrebe od strane poslodavca, koje mogu nastati kao posledica konstantnog angažovanja radnika na određeno vreme zaključivanjem sukcesivnih ugovora o radu i zemlje u okruženju bez obzira na neke specifičnosti i razlike u pristupu predviđaju mogućnost prerastanja (preobražaja) radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, kroz vremensku oročenost radnog odnosa na određeno preme.(2) To predviđa i Direktiva kroz obavezu država da ograniče broj ugovora koji se sukcesivno mogu zaključiti na određeno vreme, kao i ukupno vreme trajanja ovakvog radnog angažovanja. Direktiva pri tome proklamuje da rad na neodređeno vreme predstavlja standardni oblik radnog odnosa, koji doprinosi kvalitetu života radnika ali ističe i potrebu zaključivanja ugovora o radu na određeno vreme (zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme kao oblika fleksibilnog zapošljavanja), pri čemu ova potreba mora biti opravdana, upravo kao garancija da ne dođe do zloupotreba. Bez obzira što ista kod takve regulative naglašava primat radnog odnosa na neodređeno vreme, dozvoljava i mogućnost zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme kao vida fleksibilnog zapošljavanja.
Direktiva daje i definiciju ugovora čije je trajanje unapred određeno, navodeći da se, ugovor o radu čije je trajanje određeno objektivnim razlozima, kao što je izvršenje posla ili nastupanjem određenog događaja, smatra ugovorom na određeno vreme. Ona naglašava da je jedan od osnovnim elemenata istog ugovora postojanje objektivnih razloga za njegovo zaključenje, jer u suprotnom isti ugvor nema karakter ugovora o radu na određeno vreme. Na ovo upućuje i iskaz sadržan u odredbi člana 37 stav 1 Zakona o radu koja je usklađena sa istom Direktivom da ugovor o radu na određeno vreme ne može da bude zaključen suprotno zakonu. Njome se predviđa i značajna obaveza poslodavaca da obaveste zaposlene na određeno vreme o postojanju slobodnih radnih mesta i da im omoguće pristup takvim mestima. Informaciju o slobodnom radnom mestu, poslodavci su dužni da oglase na odgovarajućem mestu gde zaposleni radi ili u prostorijama poslodavca. Takođe, Direktiva propisuje i da radnicima na određeno vreme treba biti omogućen pristup programima stručne obuke i usavršavanja u cilju poboljšanja sposobnosti, razvitka karijere i profesionalne mobilnosti. Na taj način pokušano je da se položaj zaposlenih na određeno vreme izjednači, do izvesne mere, sa položajem lica koja rade na neodređeno vreme.
STAV VKS
Brojne zloupotrebe zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme u slučajevima koji nisu predviđeni zakonom, njegovog trajanja koje kroz više sukcesivnih ugovora i neujednačena sudska praksa u predmetima iz istog činjeničnog i pravnog osnova (utvrđujućih tužbi za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme, stvorilo je potrebu da se povodom brojnih predmeta o svom stavu izjasni VKS, ne samo kroz pojedinačne revizijske odluke, nego i zauzimanjem odgovarajućeg stava o mogućnosti prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme. Delimično je na potrebu zauzimanja stava uticala i neujednačena sudska praksa samog Vrhovnog kasacionog suda na koju je ukazao i Ustavni sud u svojoj odluci Už-404/2011 od 12.02.2014. godine u kojoj sud nakon podrobne analize činjenica utvrđenih u parnicama iz istog činjeničnog i pravnog osnova zaključuje da „Iz izloženog sledi da je Vrhovni kasacioni sud, kao sud poslednje instance, odlučujući o tužbenim zahtevima za preobražaj radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos zasnovan na neodređeno vreme i primeni odredbe člana 37. Zakona o radu, tj. o identičnom činjeničnom i pravnom pitanju, u osporavanoj presudi zauzeo različit stav od stava zauzetog o istim pitanjima u presudi Rev2 630/10 od 15. juna 2010. godine“.(3)
Radi ujednačavanja postojeće sudske prakse Vrhovni kasacioni sud na sednici Građanskog odeljenja dana 12.12.2012. godine ceneći da u stvarnosti, poslodavci, najčešće zbog promena u oblasti tehnologije, organizacije rada, uslova na tržištu ali i iz drugih razloga zaključuju ugovore na određeno vreme sukcesivno u ukupnom trajanju koje je često mnogo duže od jedne godine nalazi da se „više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme (sukcesivni ugovori) imaju smatrati jednim ugovorom“, da „ako zaposleni radi na istovrsnim poslovima ukupno trajanje rada po više ugovora ne može biti duže od jedne godine“, te da je „za preobražaj je dovoljno da zaposleni radi još pet radnih dana“, da se „rok od pet dana računa se ili od isteka roka po jednom ugovoru ili po isteku jedne godine rada.“ Nadalje isti sud nalazi da „U slučaju kada bi se svaki sukcesivni ugovor tretirao kao zaseban i samostalan ugovor prava zaposlenih bi bila ugrožena i izigrana jer bi poslodavac mogao da radnika zapošljava u režimu radnog odnosa na određeno vreme ceo radni vek (40 godina)“. Polazeći od navedenog utvrđenja “Građansko odeljenje je jednoglasno usvojilo drugo mišljenje“, navodeći da: „Radni odnos se po pravilu zasniva na neodređeno vreme.“ Međunarodni standardi rada predviđaju više formi fleksibilnih oblika rada i zapošljavanja u koje spada i rad na određeno vreme. Ali u cilju očuvanja prava na rad kao fundamentalnog ljudskog prava, međunarodni standardi izražavaju težnju ka stalnošću radnog odnosa. Radni odnos na neodređeno vreme je pravilo, a rad na određeno vreme je izuzetak. Zbog toga je i Zakon o radu ograničio trajanje radnog odnosa kod istog poslodavca na istim poslovima za period od 12 meseci (za razliku od ranijeg Zakona o radu koji je dopuštao zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme do tri godine). Izuzetak je zamena odsutnog radnika. U stavu prvom citirane odredbe zakonodavac zapoveda poslodavcu da radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 12 meseci. To je ključna limitirajuća odredba u citiranoj normi. U okviru tog roka može biti zaključeno više sukcesivnih ugovora. Ali čim protekne pet dana po jednom ugovoru ili završetku jedne godine rada (u hipotezi da zaposleni radi na istovrsnim poslovima), aktivira se pravilo o preobražaju (stav 4.), bez obzira na eventualno zaključenje novog ugovora, pa su se stekli uslovi za prerastanje radnog odnosa na neodređeno vreme. Svemu treba dodati zabranu rada na crno, eliminaciju fiktivnog rada i učinak pravila o fikciji zasnivanja radnog odnosa (član 32. stav 2. ZOR). Zaključenje novog ugovora o radu po isteku jedne godine (sve o hipotezi da se radi o istim poslovima) ne proizvodi pravni učinak jer je takav ugovor po zapovesti sadržanom u stavu prvom zabranjen. Između pravila o ograničenju (12 meseci) i sintagme “istek roka za koji je zasnovan radni odnos“ nema kolizije jer su to, kao što je navedeno, dve situacije. Treba ih tumačiti u povezanosti, gde zapovest zakona o limitu i ograničenom trajanju radnog odnosa na određeno vreme (12 meseci), ima prednost. Dakle, za obavljanje određenih poslova može se više puta zasnivati radni odnos na određeno vreme pri čemu ukupno trajanje po sukcesivnim ugovorima ne može biti duže od 12 meseci. Pri računanju ovog roka sabira se trajanje svakog radnog odnosa na određeno vreme i njihv zbir ne može da iznosi više od zakonom dozvoljenog. Ako bi se u slučaju obavljanja istovrsnih poslova kod istog poslodavca, svaki sukcesivni ugovor tretirao kao poseban ugovor zakon (a i međunarodni standardi) bi bio zloupotrebljavan pa bi poslodavac mogao da izigra pravilo o vremenskom ograničenju rada na određeno vreme. Zloupotreba prava je zabranjena (član 13. ZOO). To pravilo se supsidijerno primenjuje i u materiji radnog prava jer je ugovor o radu nastao i svoje poreklo vodi iz građanskog prava i na njega se supsidijerno primenjuju načela (principi) koji važe i za ugovorno pravo u opštem režimu. Sve što je rečeno za sukcesivne ugovore važi i za situacije kada poslodavac posle sukcesivnog ugovora donosi rešenje o otkazu i odmah potom zaključuje novi ugovor. I u tom slučaju važi (prednost ima) imperativno pravilo iz stava 1. o ukupnoj dužini rada na određeno vreme (12 meseci). Tužba za utvrđenje po pravilu ne zastareva. Ali imajući u vidu imeperativno procesno pravilo o sudskoj zaštiti iz Zakona o radu (član 195. ZOR) rok od 90 dana treba da teče od dana dostavljanja rešenja o otkazu jer je tada vidljiva povreda prava zaposlenog. U slučaju otpuštanja bez rešenja rok teče od faktičkog prekida rada jer je to momenat saznanja za povredu prava“. (4)
Iako je isti stav otkolonio dilemu nastalu u sudskoj praksi o značaju zaključenja više sukcesivnih ugovora i rešenja o otkazu poslednjeg ugovora o radu za pravo zaposlenog da u parnici pobija isto rešenje i traži utvrđenje da mu je radni odnos zasnovan na određeno po više ugovora o radu, radom na istovrsnim poslovima prerastao u radni odnos na određeno vreme ukoliko od poslednjeg otkaznog rešenja i saznanja za povredu prava podnese tužbu u roku predviđenom članom 195 Zakona o radu, ostala je dilema o računanju roka od 12, odnosno 24 meseca, kao maksimalnog roka za koji se jedan ili više ugovora o radu na određeno vreme mogu zaključiti u situaciji kada je ugovor o radu na određeno vreme zaključen u dva režima radnih odnosa (period pre i posle novela Zakona o radu iz 2014. godine koje su stupile na snagu 29.07.2014. godine). Navedenu dilemu stvorila je brojna praksa poslodavaca koji su nakon 29.07.2014. godine, sa zaposlenima zaključili ponovne ugovore o radu na određeno vreme na istovrsnim poslovima koje su u kontinuitetu obavljali do 12 meseci ili duže. Ista praksa bila je zanovana na mišljenju Ministarstva za rad, boračka i socijalna pitanja, Sektor za rad broj 011.00-150/2015-02 od 27.02.2015. godine u kome je isto ministarstvo iskazalo mišljenje da „Rok na koji su zaključeni ugovori na određeno vreme pre stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama zakona o radu (29.07.2014. godine), ne uračunava se u rok od 24 meseca propisan navedenim Zakonom. Rok od 24 meseca računa se samo za ugovore zaključene počev od 29.07.2014. godine. (5). Isto mišljenje doneto nakon navedenih izmena i dopuna Zakona o radu i postupanje poslodavaca po istom, je i dovelo do brojnih sporova čiji je predmet utvrđenje radnog odnosa na neodređeno veme zbog prekoračenja zakonom propisanog roka za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme u dva režima radnih odnosa i u daljnjem i potrebe da se po ovom pitanju izjasne i redovni sudovi u istim postupcima.
SUDSKA PRAKSA
Navedena regulativa člana 37 stava 6 Zakona o radu polazi od uslova za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme kroz zaključenje ugovora o radu suprotno odredbama zakona i ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koji je zaključen ugovor o radu. Zaključenje ugovora o radu na određeno vreme suprotno zakonu može da nastane iz dva odvojena osnova, zbog nepostojanja objektivnih razloga za zaključenje takvog ugovora koji su opravdani rokom i izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja za vreme trajanja tih potreba (stav 1 istog člana) i zaključenje jednog ili više ugovora o radu na određeno vreme sa istim zaposlenim koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2). Ako zaposleni po zaključenom ugovoru o radu na određeno vreme ostane na radu duže od pet radnih dana po isteku istog ugovora dolazi do prerastanja njegovog radnog odnosa na neodređeno vreme. Navedena odredba je jasna i u sudskoj praksi ne stvara dilemu o mogućnostima prerastanja radnog odnosa u tom slučaju. Pri tome se pod radom duže od pet radnih dana podrazumeva efektivan rad zaposlenog, pa u slučaju godišnjeg odmora ili drugog vida odsustva do prerastanja neće doći. Međutim, kada zaposleni zasnuje radni odnos na određeno vreme izvan slučajeva prediđenih zakonom, u pravilu na sistematizovanim poslovima čije obavljanje ima trajni karakter kroz iskaz da se isti radni odnos može zasnovati ako je njegovo trajanje određeno objektivnim razlozima dolazi do mogućnosti utvrđenja radnog odnosa na određeno vreme. Stoga navedene uslove u svakom konkretnom slučaju treba sa pažnjom ispitati zbog mogućih zloupotreba poslodavaca i zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme i kada objektivni uslovi za to ne postoje. Naveden uslov je činjenično pitanje u svakoj konkretnoj parnici koje sud mora sa pažnjom ispitati. Pri tome radni odnos zasnovan po jednom ili više sukcesivnih ugovora na određeno vreme duže od 24 meseca sa prekidima ili bez prekida stvara osnov za prerastanje radnog odnosa. Na iste uslove ukazuje i brojna sudska praksa na koju se na dalje ukazuje: Tako Vrhovni kasacioni sud u odluci Rev2.601/2015 od 27.12.2016. godine preinačujući drugostepenu presudu i odbijajući žalbu tuženog nalazi da “Pravnu prirodu ugovora ne određuje njegov naziv, već suština pravnog odnosa koji je njime zasnovan.Između zaključenih ugovora stranaka nema razlike, zbog čega se oni posmatraju kao jedan ugovor. U suprotnom, ako bi se u slučaju obavljanja istovrsnih poslova kod istog poslodavca u kontinuitetu, svaki ugovor tretirao kao poseban ugovor, omogućila bi se zloupotreba prava. Prvostepeni sud je pravilno zaključio da je tuženi kroz fiktivno otkazivanje, odnosno prekide ugovora, pokušao da radni odnos tužioca predstavi kao rad van radnog odnosa, dok u suštini tužilac nije imao prekida u radu u obavljanju poslova kod tuženog, koji su trajni, kontinuirani i predviđeni Pravilnikom o sistematizaciji, što upućuje da je zaključivanjem pojedinačnih ugovora sa tužiocem, tuženi zloupotrebio pravo iz citiranog člana 197 Zakona o radu. Zloupotreba prava je zabranjena (član 13 ZOO) i sud joj ne može pružiti pravnu zaštitu, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud“.
Iskaz sadržan u odredbi člana 37 Zakona o radu da trajnje ugovora o radu mora biti određeno objektivnim razlozima upućuje na zaključak da ako objektivni razlozi za zaključenje istog ugovora ne postoje, nema ni zakonitosti zaključenja istog ugovora. Stoga fiktivni i simulovani ugovori o delu, ugovori o privremenim i povremenim poslovima ili ugovori o stručnom usavršavanju ili drugi vidovi sličnih ugovora van radnog odnosa, kao i ugovori o radu na određeno vreme zaključeni bez objektivnih razloga ne uživaju sudsku zaštitu. Na ovo ukazuje i Vrhovni kasacioni sud u svojoj odluci Rev2.2047/2018 od 06.03.2019. godine kroz iskaz da „Zaključivanje novog ugovora o radu na određeno vreme po proteku navedenog roka, a zbog zamene privremeno odsustnog zaposlenog u poslove u istoj radnoj jedinici, po pravilnoj oceni prvostepenog suda predstavlja zloupotrebu prava i mogućnost tužioca da zaključi ugovor o radu na nedoređeno vreme za poslove koje sve vreme kontinuirano obavlja. Stoga tužilac je faktički i dalje nastavio da obavlja poslove dostavljača sa punim radnim vremenom u istoj radnoj jedinici i u pariodu dužem od 5 dana po isteku 24 meseca za koje je imao zaključen ugovor o radu na određeno vreme, a ne poslove tehničara u pošti poštara I za koje je dobijao fiktivne ugovore za zamenu privremeno odsustnih radnika. Zaključujući navedene fiktivne ugovore tuženi je zloupotrebio zakonske odredbe, pa oni na osnovu odredbe člana 66 Zakona o obligacionim odnosima kao fiktivni nemaju dejstva prema ugovornim stranama. Stoga pravilno zaključuje prvostepeni sud da je protekom 5 dana počev od isteka roka od 24 meseca u kojima je po ugovornog odnosa na određenoi vreme obavljao poslove, odnosno 23.11.2016. godine došlo do prerastanja radnog odnosa iz radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na nedoređeno vreme.“
Nažalost u sudskoj praksi prvostepenih sudova retke su odluke u kojima se nakon potpune analize uslova pod kojima je zaključen ugovor o radu na određeno vreme utvrđuje postojanje zloupotrebe poslodavaca i odsustva objektivnih razloga za zaključenje ugovora o radu na određeno vreme. Očigledno je da sudovi, odnosno punomoćnici tužilaca nisu uočili da je jedan od zakonskih uslova za mogućnost prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme i odsustvo objektivnih i stvarnih razloga za zaključenje istog ugovora.
Isti stav Vrhovni kasacioni sud zauzima ceneći konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju i u odluci Rev2.2115/2017 od 20.09.2018. godine u kojoj zaključuje da je: „Donošenjem rešenja o prestanku radnog odnosa zaključivanjem novih ugovora na određeno vreme tuženi je zloupotrebio zakon, jer je to činio sa ciljem da tužiocu onemogući da zasnuje radni odnos na nedoređeno vreme, i ako je postojala neprekidna potreba za njenim radnim angažovanjem u trajanju od punih 13 godina. Ugovor o radu je vrsta građanskopravnog ugovora i na njega se stoga primenjuju opšta načela ugovornog prava, pa je kod ove vrste ugovora zabranjeno vršenje prava protivno cilju (član 13 Zakona o obligacionim odnosima).“
Dakle, Vrhovni kasacioni sud spram konkretne činjenične i pravne situacije ceni mogućnost prerastanja radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme, bez obzira na pravnu prirodu zaključenog ugovora o radnom angažovanju zaposlenog. Stoga se ne može izvući opšti zaključak da rad po ugovoru o delu ili zaključenjem ugovora o privremenim i povremenim poslovima ili drugi sličan ugovor ne može dovesti do zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme. Tako Vrhovni kasacioni sud u odluci Rev2.347/2015 od 10.06.2015.godine nalazi da je „tužilac angažovan na obavljanju sezonskih poslova za vreme kampanje branja i prerade šećerne repe, kada kod tuženog postoji potreba za angažovanjem tih radnika zbog povećanog obima posla i to na poslovima koji nisu sistematizovani kao stalna radna mesta i koji se uglavnom tretiraju kao pomoćni poslovi. Imajući u vidu upravo karakter ovih poslova, da se radi o povremenim poslovima, zakon tu vrstu rada tretira kao rad van radnog odnosa, koji ne može prerasti u radni odnos, pa ni u situaciji kada traje duže nego što je to zakonom predviđeno, kao u konkretnom slučaju. Ovaj sud je saglasan sa navodima revizije da se ovaj institut povremenih i privremenih poslova može zlupotrebljavati i koristiti u situacijama kad kod poslodavca postoji stalna potreba za obavljaljem određenog posla, ali u konkretnom slučaju, prema utvrđenom činjeničnom stanju koje se u postupku po reviziji ne može ispitivati, tužilac je obavljao poslove na kojima je angažovan samo za vreme kampanje šećerne repe, za koje tuženi kao poslodavac nije predvideo stalna radna mesta. Sistematizacija radnih mesta, obim i opis poslova, broj izvršilaca i drugo vezano za obavljanje delatnosti, je u isključivoj nadležnosti poslodavca, odnosno njegovog poslovodnog organa, a tužilac u toku ovog postupka nije dokazao da je tuženi prilikom zaključenja osporenih ugovora, zloupotrebio svoja ovlašćenja“.(6)
S obzirom na odredbu člana 37 stav 4 važećeg Zakona o radu kojom je trajanje radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme određeno maksimalnim rokom od 24 meseca kod jednog ili više sukcesivnih ugovora Vrhovni kasacioni sud je ceneći opšte prihvaćen princip da se uslovi za prerastanje radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme cene prema uslovima pod kojima je zaključen prvi ugovor o radu na određeno vreme zauzeo i stav o značaju noveliranog Zakona o radu koji je stupio na snagu 29.07.2014. godine. Tako je u odluci Rev2. 1352/2018 od 05.07.2018. godine isti sud izneo stav „Pogrešno je stanovište revidenta da se ugovori o radu na određeno vreme zaključeni pre stupanja na snagu Zakona o radu ne računaju u rok od 24 meseca utvrđen važećim zakonom o radu, te da se taj rok računa samo za ugovore zaključene počev od 29.07.2014. godine kada su izmene stupile na snagu. Odredbom člana 37 stav 1 i 4 prethodnog Zakona o radu, koji je važio u vreme zasnivanja radnog odnosa tužioca, radni odnos na određeno vreme zasniva se pod određenim zakonskim uslovima s tim da tako zasnovan radni odnos neprekidno ili sa prekidima nije mogao trajati duže od 12 meseci…..“ „Obzirom da je tužilac u kontinuitetu bez prekida na istom radnom mestu bio kod tuženog na radu počev od januara 2014. godine do 14.01.2017. godine pravilan je stav nižestepenih sudova da je primenom navedene odredbe došlo do prerastanja radnog odnosa tužioca na neodređeno vreme“ .
Primenjujući navedeni princip Vrhovni kasacioni sud u odluci Rev2.2456/2017 od 31.10.2018. godine navodi da: „Za primenu citiranih zakonskih odredaba potrebno je imati u vidu da se više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme (sukcesivni ugovori) imaju smatrati jednim ugovorom. Ako zaposleni radi na istovrsnim poslovima ukupno trajanje rada po više ugovora ne može biti duže od jedne godine.Za preobražaj radnog odnosa je dovoljno da zaposleni radi još pet radnih dana. Taj rok od pet dana računa se ili od isteka roka po jednom ugovoru ili poisteku jedne godine rada. Naime, radni odnos na neodređeno vreme je pravilo, a rad na određeno vreme je izuzetak. Zbog toga je Zakonom o radu ograničeno trajanje radnog odnosa kod istog poslodavca na istim poslovima na period od 12 meseci, U stavu 1 člana 37 Zakona o radu propisano je da radni odnos neprekidno ili sa prekidima ne može trajati duže od 12 meseci. U okviru tog roka može biti zaključeno više sukcesivnih ugovora, ali čim protekne pet dana po jednom ugovoru ili završetku jedne godine rada ( rada na istovrsnim poslovima), aktivira se pravilo o preobražaju, bez obzira na eventualno zaključenje novih ugovora, pa su se stekli uslovi za prerastanje radnog odnosa na nedoređeno vreme. Dakle, za obavljanje određenih poslova može se viže puta zasnovati radni odnos na određeno vreme, pri čemu ukupno trajanje po sukcesivnim ugovorima ne može biti duže od 12 meseci…..“
U istoj odluci Vrhovni kasacioni sud se izjasnio i na tvrdnje tuženog da su pogrešno nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo ne ceneći činjenicu da je novelama Zakona o radu od 29.07.2014. godine rok za zaključenje radnogodnosa na određeno vreme produžen sa maksimalno 12 meseci na rok od maksimalno 24 meseca. Neprihvatajući iste navode VKS u odluci navodi. “Naime, tačno je da je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o radu (Službeni glasnik RS br. 75/14) izmenjena odredba člana 37 Zakona o radu na navedeni način, međutim to nema značaja u konkretnom slučaju, zato što je do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme došlo protekom roka od 12 meseci rada tužioca, jer je materijalno pravni propis merodavan za ocenu postojanja uslova za preobražaj radnog odnosa onaj koji je bio na snazi u vreme prvog zaključenog ugovora o radu na određeno vreme, odnosno u vreme početka rada zaposlenog“.
Dakle, Vrhovni kasacioni sud polazeći od principa da se uslovi za prerastanje (preobražaj) radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme cene prema uslovima u trenutku zaključenja prvog ugovora o radu ne isključuje primenu noveliranih odredbi Zakona o radu u primeni nakon 29.07.2014. godine. Tako u najnovijoj odluci Rev2.1996/2017 od 30.05.2019. godine kroz iskaz ponavlja svoj raniji stav da se „Ispunjenost uslova za priznanje nekog prava se ceni po pravilu prema zakonu koji je važio u vreme donošenja odluke. Međutim, ako je jedan pravni odnos nastao za vreme važenja jednog zakona i traje u kontinuitetu i u periodu važenja kasnijeg zakona novi zakon će se primenjivati ukoliko je povoljniji za stranku. U tom slučaju, ispunjeni su zakonski uslovi za prerastanje radnog odnosa tužioca na određeno vreme u radni odnosa na neodređeno vreme i prema citiranim odredbama, važećim u vreme zasnivanja radnog odnosa tužioca kao i u vreme njegovog prestanka, jer je za pravilno presuđenje relevantan ukupan period rada tužioca kod tuženog na određeno vreme. Naime, u ovom slučaju se ne radi o oročenim poslovima već kontinuiranim koji nemaju sezonski karakter, ne predstavaju rad na određenom projektu, niti rad privremenog karaktera zbog povećanog obima posla, jer je očigledno da kontiniuiran rad u trajanju od 28,5 meseci predstavlja odraz stalne potrebe poslodavca. Svi ugovori o radu na određeno vreme zaključeni između stranka (11 ugovora i tri aneksa), zaključivani u vremenskom kontinuitetu za obavljanje istovrsnih poslova se smatraju jednim ugovorom. Ukoliko bi se u slučaju obavljanja istovrsnih poslova kod istog poslodavca svaki sukcesivni ugovor tretirao kao poseban ugovor, zakon bi mogao da bude zloupotrebljen, jer bi poslodavca mogao da izigra pravila o vremenskom ograničenju rada na određeno vreme, Stoga, je pobijanom odlukom pravilno uzet u obzir ukupan vremenski period, koji je tužilac proveo na radu kod tuženog po svim ugovorima o radu na odrešeno vreme, jer suprotno navodima revizije rok od 24 meseca ne računa od stupanja na snagu noveliranih odredbi Zakona o radu, niti se radi o retroativnoj primeni prava i tužbeni zahtev za prerastanje radnog odnosa i poništaj otkaza ugovora o radu je pravilno usvojen.“
Navedeni stav zasnovan na pravilnom ciljnom tumačenju odredbe člana 37 Zakona o radu koji odgovara opšte prihvaćenom stavu sadržanom u Direktivi EU br 1999/70/EZ kojom je radni odnos na neodređeno vreme standardni oblika rada, a radni odnos na određeno vreme zakonom uređen odnos koji mora biti vremenski oročen.
Pri tome je potrebno naglasiti da ugovori o radu zaključeni na određeno vreme po isteku maksimalnog roka od 24 meseca, nemaju značaja za radno pravni status zaposlenog čiji je radni odnos zasnovan na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme. Na to ukazuje odluka VKS Rev2.2673/2018 od 06.03.2019. godine u kojoj isti sud nalazi da: „Ugovor o radu zaključen po isteku roka od 24 meseca, ne proizvodi pravno dejstvo, jer je suprotan članu 37 stav 1 Zakona o radu i kao takav je zabranjen, što dalje znači da je nezakonito i rešenje direktora tuženog kojim je tužilji otkazan ugovor o radu (zaključen 06.09.2016. godine). Kako je rešenje poništeno kao nezakonito, tužena je obavezana da tužilju vrati na rad i isplati joj izostale zarade od 17.05.2017. godine do vraćanja na rad sa pripadajućom kamatom, u smislu člana 191 Zakona o radu.“
Kako se više sukcesivno zaključenih ugovora o radu na određeno vreme promatraju kao jedan jedinstveni ugovor u odnosu na maksimalni zakonom propisan rok za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme bez značaja za odluku i samo utvrđenje postojanja uslova za prerastanje tako zasnovanog radnog odnosa je činjenica da zaposleni nije pobijao pojedinačna otkazna rešenja poslodavca kojima su isti ugovori otkazivani zbog isteka roka na koji su zasnovani. Stoga se ne može prihvatiti stav pojedinih autora i sudska praksa pojedinih sudova zasnovana na istom stavu da „pravosnažna rešenja o prestanku radnog odnosa imaju materijalno pravnu posledicu raskid radno funkcionalne veze i da prisustvo tog akta predstavlja smetnju da se u istoj situaciji ostvari preobražaj radnog odnosa zasnovanog na određeno vreme u radni odnos zasnovan na neodređeno vreme“ (7).
Pri tome treba ukazati na jedinstven stav sudske prakse Vrhovnog kasacionog suda o roku za sudsku zaštitu kod utvrđenja postojanja radnog odnosa iz odluke Rev2.1176/2013 od 05.06.2014. godine u kojoj je isti sud zauzeo stav da: „Rok od 90 dana za podnošenje tužbe od prijema rešenja kojim su povređena prava zaposlenog, odnosno od faktičkog prestanka rada važi i kod zahteva za utvrđenje da je zasnovan radni odnos na neodređeno vreme. Otuda pravosnažnošću rešenja o prestanku radnog odnosa na određeno vreme, zaposleni gubi, ne samo pravo da to rešenje pobija, već i da traži preobražaj radnog odnosa…“
Izjašnjavajući se uslovima za preobražaj radnog odnosa u odluci Rev2.2292/2017 od 11.10.2017. godine VKS nalazi da: „Suprotno navodima revizije Vrhovni kasacioni sud je našao da su nižestepeni sudovi pravilno primenili materijalno pravo i to odredbe člana 37 Zakona o radu (Službeni glasnik RS br. 24/05….32/13) koje su važile u vreme zasnivanja radnog odnosa tužioca. Ovakvo stanovište počiva na ustaljenoj sudskoj praksi koja se odnosi na način rešavanja tzv. Sukoba zakona u vremenu. Naime, ispunjenost uslova za priznavanje nekog prava ceni se po pravilu prema zakonu koji važi u vreme donošenja odluke. Međutim, ako je jaedan pravni odnos nastao za vreme važenja jednog zakona i traje u kontinuitetu i u periodu važenja kasnijeg zakona, novi zakon će se primenjivati jedino ako je povoljniji za stranku. Kako je tužilac ugovor o zasnivanju rada na određeno vreme kod tuženog zaključio dana 01.10.2013. godine, to je merodavno materijalno prava koje je važilo u tom trenutku, prema kome trajanje radnog odnosa na određeno vreme ne može biti duže od 12 meseci, a za preobražaj u radni odnos na neodređeno vreme je dovoljno da zaposleni radi još pet radnih dana. Po isteku tog roka u ovom slučaju aktiviralo se pravo tužioca na preobražaj radnog odnosa iz radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme.“
ZAKLJUČAK
Ceneći izneto, zaključak se nameće sam po sebi, kako o pravnim posledicama nezakonitog prestanka radnog odnosa i regulativi člana 191 Zakona o radu u odnosu na regulativu opštih odredbi o naknadi štete predviđenim Zakonom o obligacionim odnosima, prema zahtevu oštećenog zaposlenog za naknadom materijalne štete u vidu izgubljene zarade i drugih primanja, tako i prema istom zahtevu za naknadom eventualne nematerijalne štete. Materijalni osnov prestanka radnog odnosa koji sprečava vraćanje zaposlenog na rad osnovano postavlja pitanje zakonitosti osnova u odnosu na nezakonitost procesnih razloga otkaza („defekta procedure“). Iako isto razlikovanje predstavlja po nekim autorima „revolucionarno rešenje“, otvara brojne dileme koje postojeća sudska praksa mora da reši. S obzirom na brojne ustavne žalbe čiji je predmet povreda prava na pravično suđenje iz domena radnih odnosa, nesumnjivo je da će budući stavovi istog suda bitno uticati i na sudsku praksu redovnih sudova i time možda otkloniti i neke dileme na koje nije ukazano u ovom članku.
NAPOMENE:
*Quaeras de dubiis legum bene discere si vis*
1)-Zakona o radu (Službeni glasnik RS br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 74/14, 13/17, 113/17 i 95/18)
-„Radni odnos je dobrovoljan, pravno regulisan rad koji radnik obavlja lično na organizovan način, odnosno kroz organizovane forme, primajući za taj rad nagradu-platu“-Prof. Vlajko Brajić-„Radno pravo“- Savremena administracija-Beograd-2001
2)-vidi Zakon o radu RH (Narodne novine br. 93/14 i 27/17-član 12), Zakon o radu Crne Gore (Sl. list CG br. 49/2008….4/2018-član 25), Zakon o radu BIH (Sl.novine BIH br. 26/16 i 89/18-član 22) i Zakon o radu Republike Srpske (Sl.glasnik RS br. 1/2016 i 66/2018-član 39).
3)-vidi Už-404/2011 od 12.02.2012. godine i Už-4612/2011 od 17.07.2014. godine-sajt Ustavnog suda
4)-sednica Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 25.12.2012. godine-sajt VKS
5)-Bilten službenih mišljenja-Ministrstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja br. 2/2015- strana 27).
6)-isto u odluci Rev2.1772/2017 od 04.04.2018. godine ceneći rad tužilje preko omladinske zadruge i član 3 stav Zakona o zadrugama i odluci Ustavnog suda Už-3873/2011 od 11.07.2014. godine u kojoj se isti sud izjasnio o mogućnosti prerastanja radnog odnosa po zaključenim ugovorima o delu-sajt Ustavnog suda.
7)-vidi Borivoje Živković „Rešenje o prestanku radog odnosa i preobražaj radnog odnosa“-Izbor sudske prakse br. 1/2016
SUDSKA PRAKSA
Sudska praksa Vrhovnog kasacionog suda je brojna sa odlukama u kojima je isti sud nakon otkaza ugovora o radu zaposlenom zasnovanog na određeno vreme izjašnjavao se o prerastanju istog radnog odnosa u radni odnos na neodređeno vreme. Stoga se samo delimično navode samo neke, najnovije i karakteristične odluke istog suda.
Rev2.3177/2017 od 31.10.2018. godine:
„Kako je tužilac tokom postupka dokazao da je obavljao faktički rad kod tuženog u periodu od 24.02.2012. godine, sa svim karakteristikama redovnog radnog odnosa, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je tužbeni zahtev tužioca za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme kod tuženog počev od 24.02.2012. godine osnovan, bez obzira na činjenicu što između tužioca i tuženog kao poslodavca nije zaključen ugovor o radu u pisanom obliku, jer je očigledno da je za to kriv poslodavac.“
Rev2.696/2018 od 30.05.2018. godine:
„Imajući u vidu navedeno da, s obzirom da je tužilja sa tuženim zaključivala ugovore o radu na određeno vreme u dva različita zakonska režima, rok od 24 meseca predviđen važećim Zakonom o radu od 29.07.2014. godine, kao maksimalni zakonom propsani rok za trajanje ugovora o radu na određeno vreme, u ovom slučaju se računa počev od zaključenog ugovora o radu br. 4/565 od 10.10.2014. godine, sa danom stupanja na rad 11.10.2014. godine i predviđenim rokom od 6 meseci zbog povećanog obima posla.“
Rev2.1965/2018 od 22.11.2018. godine:
„Ugovor o radu zaključuje se pre stupanja zaposlenog na rad, u pismenom obliku. Ako poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu pre stupanja zaposlenog na rad u pisanom obliku, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad. Na ovo ukazuje odredba člana 32 Zakona o radu. U konkretnom slučaju tokom postupka je utvrđeno da je tužilac od 01.12.2013. godine radio kod tuženog bez zaključenog ugovora kojim bi bio regulisan njegov radnopravni staus. Stoga pravilno nižestepeni sudovi nalaze da se smatra daje tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom početka rada bez zaključenog ugovora.“
Rev2.2574/2017 od 27.06.2018. godine:
„S obzirom da je utvrđeno da je tužilja kod tužene stupila na rad i neprekidno radila bez zaključenog ugovora o radu počev od 18.02.2012. godine sve do 04.06.2016. godine, kada joj je usmeno saopšteno da više ne dolazi na rad, pravilno je njen tužbeni zahtev za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme kod tužene usvojen u smislu citirane zakonske odredbe,i tužena obavezana da je vrati na rad u smislu člana 191 stav 1 Zakona o radu.“
Rev2.224/2018 od 15.11.2018. godine:
„Zbog prekida u radu koji je bio duži od 30 dana, vreme koje je tužilja provela na radu kod tuženog ne možese sabrati, a osim toga tužilja nije po isteku nijednog ugovora za koji je zsnovan radni odnos nastavila da radi pet radnih dana, što bi vodilo preobražaju radnog odnosa na određeno vreme u u radni odnos na nedcoređeno vreme u smislu člana 37 stav 4 Zakona o radu. Kako nisu ispunjeni uslovi propisani članom 37 Zakona o radu, koji je bio na snazi, kako u vreme zaključenja prvog ugvora o radu, tako i u vreme prestanka radnog odnosa protekom vremena na koji je zaključen poslednji ugovor o radu na određeno vreme, to je tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilja zasnovala radni odnos na nedcoređeno vreme kod tuženog, neosnovan.“
Rev2.3064/2017 od 10.05.2018. godine:
„Drugostepeni sud je zaključio, da tužilac nije dolazio redovno na rad, nije radio svaki dan, nije ni imao utvrđeno radno vreme, da je dolazio na rad po potrebi, kada je bilo posla, da je u okviru spornog perioda radnog angažovanja kod tuženog, jedno vreme bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca (JKP“ 7 Oktobar“) i da je očigledno da je tužilac dolazio kod tuženog na rad povremeno i po potrebi radi obavljanja poslova koji kod tuženog nisu sistematizovani, da je namera tuženog bila povremeno i privremeno sezonsko angažovanje tužioca za obavljanje određenih poslova, pa da nije bilo osnova za zaključak o nastupanju pravne fikcije iz odredbe člana 32 Zakona o radu.“
Rev2.2236/2017 od 06.06.2018. godine:
„U konkretnom slučaju tužilac je u periodu od 28.03.2013. godine pa do 30.09.2015. godine zaključivao više ugovora o radu na određeno vreme, a u pitanju je pariod od preko dve godine neprekidnog rada (dve godine, jedan mesec i dva dana) u kome je tužilac obavljao iste poslove vozača-konduktera, pa je u skladu sa članom 37 stav 1 i 4 Zakona o radu došlo do preobražaja njegovog radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi.“
Rev2.261/2018 od 30.11.2018. godine:
„S obzirom da je tužilja kod tuženog posle isteka poslednjeg ugovora o radu na određeno vreme nastavila da radi više od pet radnih dana, a da je tuženi kao poslodavac postupio protivno odredbama Zakona o radu, proizilazi zaključak da su po isteku poslednjeg ugovora o radu na određeno vreme i nastavkom rada tužilje kod tuženog u trajanju od pet uzastopnih radnih dana, nastali uslovi iz člana 34 stav 4 Zakona o radu za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme.“
Rev2.2237/2017 od 27.06.2018. godine.
„U konkretnoj pravnoj situaciji primenjuje se i Zakon o radu sa izmenama i dopunama, jer je u vreme važenja tog zakona tužilja zaključila nekoliko ugovora o radu i jer joj je rešenje o prestanku radnog odnosa direktor tuženog doneo po tom zakonu. Međutim, suprotno revizijskim navodina vreme koje je tužilja radila za vreme važenja prethodnog zakona ne može se zanemariti. Naprotiv, tužilja je radila neprekidno kod tuženog na istim poslovima počev od 04.11.2013. godine pa do 03.12.2015. godine, odnosno radila je ukupno 25 mseci….“Imajući u vidu da zakon dozvoljava maksimalno ugovaranje rada na određeno vreme za period ne duži od 24 meseca, to zaključenje novih sukcesivnih ugovora odmah po prestanku rada predstavlja zloupotrebu prava, jer to ukazuje da se ne radi o oročenim poslovima, već o kontinuiranim poslov ima koji nemaju sezonski karakter ne predstavaju rad na odcređenom projektu,a ni rad privremenog karaktera zbog povećanog obima posla. Naprotiv kontinuirani rad u trajanju od 25 meseci predstavlja odraz stalne potrebe poslodavca.“.
Rev2.1781/2018 od 13.09.2018. godine:
„…..Tuženi je u spornim ugovorima koje je zaključio sa tužiljom, kao osnov zaključenja naveo zamenu odsustnog radnika, iako se radilo o popunjavanju radnog mesta koje je ostalo upražnjeno i za koje je potreba bila trajna, jer je zaposlenom koji je radio na tom radnom mestu prestao radni odnos usled ostvarenja prava na penziju. Dakle, tuženi je sa tužiljom zaključivao sporne ugovore na određeno vreme suprotno stavu 1 člana 37 zakona, zbog čega se ima smatrati da je radni odnosdž tužilje kod tuženog zasnovan na neodređeno vreme saglasno stavu 6 člana 37 ovog zakona.“
Rev2.1325/2015 od 27.04.2017. godine.
„Imajući u vidu citiranu odredbu člana 199 stav 1 Zakona o radu i pravilo da se pravna priroda pravnog posla ceni prema sadržini i cilju koji su stranke ugovorom htele da postignu, a ne po nazivu pravnog posla, revizijski sud je našao da ugovori o delu zaključeni između tužioca i tužene predstavljaju privodne (simulovane ili fiktivne) ugovore. Naime, prividan je onaj ugovor koji nije zaključen kao saglasnost volja ugovornih strana, nego je nastao kao saglasnost volje ugovornih strana da se stvori privid o zaključenju tog ugovora. Kod tužene je očigledno postojala potreba za obavljanjem različitih poslova iz njene delatnosti i te poslove je u navedenom periodu obavljao tužilac, s tim što je poslove održavanja u PJ „Stočarstvo“ radio neprekidno čak 19 meseci, pa je revizijski sud našao da je stvarna volja tužene bila da putem ovih ugovora obezbedi vršenje rada za kojim je imala potrebu, a stvarna volja tužioca da radi i sebi obezbedi egzistenciju. Na osnovu člana 66 stav 1 ZOO prividan ugovor ne proizvodi pravno dejstvo između ugovornih strana, zbog čega rad tužioca od početka 22.08.2005. godine i dalje predstavlja stupanje na rad i vrešenje rada bez zaključenog ugovora o radu, čime su se stekli uslovi za primenu pravne fikcije ustanovljene članom 32 stav 2 Zakona o radu o postojanju radnog odnosa na neodređeno vreme.“
Napomena: Tekst je prvobitno objavljen u časopisu “Advokatska Kancelarija”, broj 63, novembar 2019. god.
Da li roditelj ima pravo na regres izdržavanja od drugog roditelja?
– Višegodišnje sporno pitanje, neujednačena sudska praksa
i odluka Ustavnog suda (za koju se izgleda ne zna) –
Povod za ovaj tekst je neujednačena, odnosno nejednaka prema svim strankama, sudska praksa u vezi sa pravom roditelja na regres izdržavanja od drugog roditelja, odnosno u vezi sa pitanjem da li roditelj spada u lica koje imaju takvo pravo u smislu člana 165. Porodičnog zakona. Ovo stanje traje već duže vreme, praktično od početka primene Porodičnog zakona („Sl. glasnik RS“, br. 18/2005), a u tumačenju konkretne odredbe razlikuju se shvatanja apelacionih sudova, menjaju se tokom vremena stavovi Vrhovnog, odnosno Vrhovnog kasacionog suda, nauka ima svoje stanovište. O ovoj temi već je pisano, a razlog zbog čega se i mi bavimo njom je upravo ono što izdvaja ovaj časopis – niko od prethodno navedenih interpretatora odredbe o regresu, očigledno ne zna za odluku Ustavnog suda u kojoj je takođe izražen stav povodom ovog pitanja, pa čak ni sudija koji je u vreme donošenja odluke bio u sastavu ovog suda.
1. Relevantne odredbe
Ustav Republike Srbije („Sl. glasnik RS“, broj 98/2006) u članu 65. određuje prava i dužnosti roditelja:
„Roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju, vaspitavaju i obrazuju svoju decu, i u tome su ravnopravni.
Sva ili pojedina prava mogu jednom ili oboma roditeljima biti oduzeta ili ograničena samo odlukom suda, ako je to u najboljem interesu deteta, u skladu sa zakonom.“
Članom 165. Porodičnog zakona („Sl. glasnik RS“, broj 18/2005, 72/2011-dr. zakon i 6/2015) propisano je sledeće:
„(1) Lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu, ima pravo na naknadu od lica koje je po ovom zakonu bilo dužno da daje izdržavanje.
(2) Ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je solidarna.“
Članom 166. istog zakona propisano je:
„(1) Supružnik ostvaruje pravo na izdržavanje prvenstveno od drugog supružnika.
(2) Krvni srodnici ostvaruju međusobno pravo na izdržavanje redosledom kojim nasleđuju na osnovu zakona.
(3) Tazbinski srodnici ostvaruju međusobno pravo na izdržavanje posle krvnih srodnika.
(4) Ako ima više poverilaca izdržavanja, pravo deteta na izdržavanje ima prvenstvo.
(5) Ako je više lica istovremeno dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je podeljena.“
Zakon o braku i porodičnim odnosima („Sl. glasnik SRS“, br. 22/80 i 11/88 i „Sl. glasnik RS“, br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/2001), u članu 319. je određivao:
„Fizičko ili pravno lice koje je snosilo troškove izdržavanja nekog lica može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onoga, ko je po ovom zakonu dužan da daje izdržavanje, ukoliko su učinjeni troškovi bili potrebni.
Ako je više lica zajednički dužno da daje izdržavanje, oni solidarno odgovaraju trećem licu za učinjene troškove izdržavanja, do visine svojih materijalnih mogućnosti.
U slučaju smrti lica koje je ostvarivalo stalnu novčanu pomoć po propisima o socijalnoj zaštiti, troškovi ove pomoći mogu se naplatiti iz njegove zaostavštine bez obzira da li su njegovi naslednici lica koja su po zakonu bila dužna da ga izdržavaju.“
Pored odredbi Porodičnog zakona, relevantne su i sledeće odredbe Zakona o obligacionim odnosima, koje se odnose na sticanje bez osnova:
„Član 210.
(1) Kad je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće – da naknadi vrednost postignutih koristi.
(2) Obaveza vraćanja, odnosno naknade vrednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije otpao.
Član 211.
Ko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo da zahteva vraćanje, izuzev ako je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbegao prinudu.
Član 213.
Ne može se tražiti ono što je dato ili učinjeno na ime izvršenja neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.
Član 214.
Kad se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je sticalac nesavestan, od dana sticanja, a inače od dana podnošenja zahteva.
Član 218.
Ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtevati naknadu od njega.“
2. Praksa apelacionih sudova
2.1. Apelacioni sud u Beogradu
Apelacioni sud u Beogradu usvojio je pravno shvatanje na sednici svih sudija održanoj dana 1. oktobra 2013. godine. Zajedničko izdvojeno mišljenje u odnosu na pravno shvatanje dalo je čak 15 sudija ovog suda.
Ovo shvatanje glasi:
„Roditelj koji je, isključivo ili u delu većem no što je obavezan, učestvovao u izdržavanju deteta ima pravo regresa od drugog roditelja koji je tu svoju obavezu u celosti ili delimično zanemario.“
U obrazloženju ovog shvatanja, između ostalog, navedeno je da u sudskoj praksi ne postoji, osim određenih odluka Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je izražen suprotan stav u odnosu na ovo shvatanje, drugačija odluka, odnosno odluka ili određeni stav prema kojima se odbijaju zahtevi roditelja koji je isključivo izdržavao dete da mu drugi roditelj delimično naknadi te troškove. Prema ovom sudu, postojale su tri odluke sa takvim ishodom, ali nisu se zasnivale na istom činjeničnom stanju. Jedna odluka je bila odluka Vrhovnog suda Srbije Rev.101/81, gde je zahtev odbijen a radilo se o roditelju koji je posle razvoda braka i odluke da deca budu poverana drugom roditelju na staranje zadržao decu i nije hteo da ih preda drugom roditelju koji je preduzimao sve pravne mere da dođe do toga da mu deca budu predata kako bi mogao da vrši svoju obavezu. Drugi slučaj je bila odluka Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine Gž. 769/70. Sud je utvrdio da se radilo o tome da je roditelj koji je sam izdržavao dete, to radio u nameri da na taj način učini drugom roditelju ili detetu poklon. Treća odluka objavljena je u knjizi „Bračno i porodično imovinsko pravo“ prof. dr Andrije Gamsa i dr. Ljiljane Đurović, a radi se o presudi VSS Rev. 259/58 kojom je sud odbio zahtev da regresira roditelja, koji je sam izdržavao dete nalazeći da je u boljoj materijalnoj situaciji od drugog roditelja, pa iz tog razloga je oslobodio drugog roditelja njegove zakonske obaveze. Međutim, uz ovu treću odluku naveden je i komentar profesora dr.Andrije Gamsa, da je odluka sasvim nepravilna jer bez obzira koliko prihoda ima jedan roditelj, i drugi roditelj mora da doprinosi izdržavanju zajedničkog deteta prema svojim mogućnostima.
Dalje se navodi da se sa pravnim shvatanjem, izloženim u referatu, slažu se i kolege iz Apelacionog suda u Kragujevcu, koji su dostavili jednu svoju odluku Gž2. 450/12 od 14.11.2012.godine, uz obrazloženje da za njih ovo pitanje nije sporno i da je njihov stav takav da roditelj ima pravo na regres. U odlukama Apelacionog suda u Novom Sadu, isto tako je izražen stav da su roditelji solidarni dužnici obaveze izdržavanja deteta. Što se tiče Apelacionog suda u Nišu, njihovih odluka nema iz razloga što oni takav predmet nisu imali ili ga nisu zapazili, ali rukovodilac njihove sudske prakse, izražavajući mišljenje sudija tog suda, potvrdio je da bi roditelj imao pravo regresa.
U svakom slučaju Apelacioni sud u Beogradu, potvrdio je svoj stav u presudi, Gž2 622/2014 od 13. novembra 2014. godine, u kojoj navodi sledeće:
„… obaveza tuženog proizlazi iz zakonske odredbe člana 154 stav 1 Porodičnog zakona Republike Srbije, kojim je propisano da su roditelji istovremeno dužni da deci pružaju izdržavanje, pa kako je tužilja sama prema mal. detetu ispunila ovu zakonsku obavezu u celini, kao ispunilac ima pravo da od tuženog zahteva regres srazmernog dela učinjenih troškova, sve u smislu člana 214 i člana 218 Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa članom 165 Porodičnog zakona Republike Srbije.
Prema tome, kako je tužilja sama snosila troškove izdržavanja i sama izvršavala svoju zakonsku obavezu i zakonsku obavezu tuženog prema mal. detetu, to tužilja ima pravo da od tuženog traži da joj naknadi srazmerni deo troškova izdržavanja u smislu člana 165 Porodičnog zakona Republike Srbije, kako je to pravilno prvostepeni sud ocenio i usvojio tužbeni zahtev.
Pravilno je prvostepeni sud ocenio da je tuženi nesavesni sticalac, te da na svaki od dosuđenih pojedinačnih mesečnih iznosa ima obavezu da plati zakonsku zateznu kamatu, počev od narednog prvog dana u mesecu, u odnosu na prethodni mesec, koje izdržavanje nije platio, a koja sredstva je tužilja angažovala u cilju izdržavanja deteta u prethodnom mesecu, pa do isplate, jer se od tada tuženi kao dužnik nalazi u docnji pa do isplate. Nesavesnost tuženog jasno proizlazi iz činjenice da je istom kao ocu maloletnog tužioca poznata zakonska obaveza izdržavanja od strane oba roditelja te da bilo kakav novčani iznos za utuženi period nije dao u cilju izdržavanja.“
Isto i u presudi, Gž2 371/2015 od 16. jula 2015. godine:
„… prema utvrđenom činjeničnom stanju, sama izdržavala dete do podnošenja tužbe za utvrđivanje očinstva, time je prema detetu ispunjavala svoju i tuženikovu zakonsku obavezu iz čl. 154 stav 1 PZ i zbog toga i kao lice koje je faktički davalo izdržavanje po odredbi iz čl. 165 stav 1 PZ ima pravo na regres od tuženog kao lica koje je sa njom istovremeno po zakonu bilo dužno da mal. MM daje izdržavanje… Pravilno su primenjene i odredbe iz čl. 210 i 214 ZOO.“
Da se vratimo na obrazloženje navedenog pravnog shvatanja, u kojem se Apelacioni sud u Beogradu poziva i na odluku Vrhovnog suda Srbije Rev. br. 2996/05 od 22.12.2005. godine, u kojoj je navedeno da pravo na podnošenje tužbe za isplatu naknade pruženih troškova izdržavanja nekog lica iz člana 319. stav 1. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima, (sada člana 165. stav 1. Porodičnog zakona – pravo na regres) nije rezervisano samo za treća fizička lica već i za roditelja koji svoje pravo i obavezu izdržavanja nije izvršavao, te da se u tom smislu ne može prihvatiti stav drugostepenog suda da se ova odredba odnosi samo na treća lica, a ne i na roditelja, koji svoju roditeljsku dužnost izdržavanja nije vršio. Takođe, ne može se primeniti ni član 213. Zakona o obligacionim odnosima koji se odnosi na izvršenje neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti.
Protivnici ovog shvatanja tvrde da iako je Vrhovni sud zauzeo ovaj stav, odredbe ranijeg zakona i sada važećeg nisu iste.
Kako bi odbranili stav o pravu na regres, u obrazloženju navedenog shvatanja, Apelacioni sud u Beogradu, se dalje pozvao i na mišljenje prof. Marije Draškić, kako se navodi, redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i, u to vreme, sudije Ustavnog suda Republike Srbije, koja je učestvovala u izradi Porodičnog zakona i zapravo ga pisala, koja tvrdi da nema promene zakonskog rešenja između ranije odredbe člana 319. Zakona o braku i porodičnim odnosima i odredbe člana 165. sadašnjeg Porodičnog zakona, te da ova odredba izričito predviđa da ako je više lice istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obavezna je solidarna. U prilog tvrdnje da se nije promenilo zakonsko rešenje govori i obrazloženje predloga Porodičnog zakona koje je sačinilo Ministarstvo rada i socijalne politike, kao predlagač tog zakona, kao i referat prof. Nevene Perušić i Slobodanke Konstatinović iz 2012. godine, gde je na strani 17. navedeno da je obaveza roditelja solidarna, da su roditelji dužni da zajedno izdržavaju dete, a osnovna karakteristika instituta pasivne solidarnosti, odnosno solidarne obaveze je pravo regresa. Isto tako, navodi se da je i u udžbeniku „ Porodično pravo SFRJ“ profesora dr. Vojislava Bakića, istaknuto je da roditelj koji sam u celosti daje izdržavanje ima pravo da traži od drugog roditelja da mu na osnovu člana 40. Osnovnog zakona o odnosima roditelja i dece nadoknadi deo ovih troškova srazmerno njegovim mogućnostima.
Dalje oni koji zastupaju postojanje prava na regres navode da se pri zauzimanju stava mora imati na umu ciljno i sistemsko tumačenje zakona i postaviti pitanje koju društvenu vrednost je zakonodavac takvim rešenjem štitio i šta bi postigao time što bi jednog roditelja oslobodio zakonske obaveze da izdržava svoju decu, koji bi društveni cilj time postigao? Takođe, prave paralelu sa krivičnim pravom, odnosno krivičnim delom nedavanje izdržavanja i postavljaju pitanje zašto bi u krivičnom postupku nekoga, na primer osudili na kaznu zatvora zbog neplaćanja izdržavanja, a u parnici oslobodili odgovornosti da izvrši svoju novčanu obavezu izdržavanja.
U zajedničkom izdvojenom mišljenju u odnosu na ovo pravno shvatanje, sudije koje su ga dale, praktično se ne slažu ni sa jednim argumentom onih koji podržavaju ovo shvatanje i zaključuju:
„Roditelji su lica koja imaju pravnu obavezu izdržavanja prema svojoj deci, jer su po zakonu dužni da ih izdržavaju, zbog čega ne spadaju u krug lica, koja prema zakonskoj odredbi, imaju pravo na naknadu za već dato izdržavanje, pa ni prema drugom roditelju koji u tome nije učestvovao ili to nije učinio u dovoljnoj meri.“
2.2. Apelacioni sud u Novom Sadu
U rešenju Apelacionog suda u Novom Sadu, Gž2 196/2011 od 28. marta 2011. godine, ovaj sud se praktično slaže sa Apelacionim sudom u Beogradu:
„Oba roditelja, i tužilja i tuženi su solidarni dužnici izdržavanja S.I. kao poverioca izdržavanja. Stoga se na ovaj odnos, nasuprot stavu prvostepenog suda, ima primeniti odredba člana 165 stav 2 Porodičnog zakona kojom je propisano da ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je solidarna, što znači da ukoliko jedan od solidarnih dužnika ispuni obavezu prema poveriocu u celosti, on kao isplatilac može tražiti od svakog od ostalih solidarnih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Sledom rečenog, kako je tužilja, kao jedan od solidarnih dužnika, u spornom periodu od 02. septembra 2005. godine do 02. septembra 2008. godine, ispunila obavezu izdržavanja S.I. u celosti, ista ima pravo da joj bude isplaćen onaj deo iznosa koji je na ime izdržavanja dala, a koji je obaveza tuženog.“
U rešenju istog suda, Gž2 358/2013 od 20. juna 2013. godine, navedeno je:
„Naime, prvostepeni sud stanovište o neosnovanosti tužbenog zahteva temelji na činjeničnom utvrđenju da su parnične stranke, pre nego što su se formalno razvele dana … godine, jedno vreme živele razdvojeno, te da je tužilac u tom periodu davao tuženoj iznose od po 500,00 evra mesečno za obezbeđenje osnovnih uslova za život, odnosno plaćanje zakupnine za iznajmljeni stan i izdržavanje zajedničkog mlt. deteta. Na osnovu navedenih činjenica, a imajući u vidu da brak parničnih stranaka još uvek nije bio razveden, prvostepeni sud izvodi zaključak da je tužilac u utuženom vremenskom periodu izdržavao svoju suprugu i mlt. dete, što je njegova zakonska obaveza, te pozivom na odredbe članova 25. i 28. Porodičnog zakona odbija tužbeni zahtev za naknadu srazmernog dela troškova za izdržavanje mlt. deteta. Pri tome, prvostepeni sud previđa da tužilac, kao otac, nije imao obavezu da sam izdržava mlt. dete parničnih stranaka, te propušta da raspravi relevantne činjenice za presuđenje u smislu odredbe člana 165. PZ.“
Ni ovde Apelacioni sud ne dovodi u pitanje prava regresa od drugog roditelja, samo zato što je po zakonu obavezan da izdržava dete, što je jedan od osnovnih argumenata protivnika ovog shvatanja.
U presudi Gž2 436/2016 od 21. jula 2016. godine, takođe, ostaje pri ovom stavu:
„Pobijanom presudom obavezan je tuženi da tužilji na ime regresa za dato izdržavanje za mlt. sina stranaka…
Tužilja je tvrdila da su troškovi bili toliki – redovni troškovi, uvećani za određene kreme u vezi dermatološkog problema deteta i za nekoliko pari ortopedskih cipela godišnje. Tuženi nije dokazao da su ti troškovi manji, a oni koje je opredelila tužilja su ispod 1/2 naknade minimalne sume za izdržavanje. Uzimajući u obzir visok standard oba roditelja i njihovih primarnih porodica, svakako da tako opredeljeni iznos predstavlja ono što je za dete stvarno potrošeno u spornom periodu. Prvostepeni sud je utvrdio visinu zarade tužilje, te je sasvim realno da je ona za potrebe deteta trošila 20.000,00 dinara mesečno u toku spornog perioda.
Zbog toga ovaj sud nalazi da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenjeno materijalno pravo – član 165. st. 1. Porodičnog zakona…“
Dakle, čini se da ovaj sud uopšte i ne postavlja pitanje postojanja prava regresa roditelja od drugog roditelja.
2.3. Apelacioni sud u Kragujevcu
U presudi Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž2 274/2013 od 26. jula 2013. godine, kojom je izražen stav da roditelj nema pravo regresa od drugog roditelja, navedeno je sledeće:
„Ožalbenom presudom, u stavu I, odbija se tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade za dato izdržavanje plati 2.672.008,00 dinara, sa kamatom…
U ovoj parnici tužilja tvrdi da u periodu od 2006. do 2010. godine tuženi nije uopšte učestvovao u izdržavanju njihove dece već da je sve potrebe za izdržavanje dece ona podmirivala. Zbog toga je ona tužbenim zahtevom u tužbi tražila da joj tuženi, shodno čl. 218 ZOO na ime izdataka za drugog, isplati 1.104.000,00 dinara sa kamatom, s tim što je do ovog iznosa došla na taj način što je imala u vidu minimalnu sumu izdržavanja za decu za period od 60 meseci. Kasnije u postupku tužilja je tvrdila da je zbog toga što tuženi ni na koji način nije učestvovao u izdržavanju dece, a ona nije bila u radnom odnosu i nije imala stalne prihode, bila prinuđena da za izdržavanje dece proda imovinu koju je nasledila od svojih roditelja. S obzirom da se radilo o njenoj posebnoj imovini koju ona nije bila dužna da prodaje radi izdržavanja maloletne dece i da je vrednost imovine koju je prodala i utrošila u izdržavanju dece 2.672,008,00 dinara, konačno opredeljenim tužbenim zahtevom tužilja je tražila da joj tuženi upravo taj iznos isplati sa kamatom. Polazeći od toga da je zakonska obaveza oba roditelja da ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu izvršavaju zakonsku obavezu izdržavanja svoje dece zajednički, prvostepeni sud je nakon ocene izvedenih dokaza, a ceneći zarade stranaka, prihode tuženog, njegove mogućnosti i potrebe dece, a i po obavljenom finansijskom veštačenju na sve te okolnosti, utvrdio da je tuženi doprinosio izdržavanju dece prema svojim mogućnostima i potrebama dece. Tužilja nije dala deo iznosa za izdržavanje dece izvršavajući na taj način obaveze tuženog. Tačno je da je tužilja u spornom periodu imala veće ukupne prihode od tuženog ali ona je samo zbog toga imala i obavezu u izdržavanju dece da učestvuje u većem obimu. Zbog svega navedenog prvostepeni sud je tužbeni zahtev i odbio kao neosnovan.
Pravilno je zaključio prvostepeni sud da u konkretnom slučaju tužbeni zahtev tužilje nije osnovan. Naime, na rešavanje spornog odnosa primenjuje se čl. 165 Porodičnog zakona koji u stavu 1 predviđa da lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu ima prava na naknadu od lica koje je po ovom zakonu bilo dužno da daje izdržavanje. S obzirom da su stranke roditelji dece, to znači da su oboje po čl. 154 st. 1 Porodičnog zakona bili dužni da doprinose izdržavanju maloletnog deteta, odnosno pod uslovima iz čl. 155 istog zakona i izdržavanju punoletnog deteta. Ujedno to znači i da su oboje imali pravnu obavezu da učestvuju u izdržavanju, ali uslov za čl. 160 st. 1 Porodičnog zakona, tj. prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja kao i u skladu sa čl. 162 st. 3 Porodičnog zakona, tj. da visina izdržavanja omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj – dužnik izdržavanja.“
Nijednu drugu odluku ovog suda, nažalost, nismo pronašli.
2.4. Apelacioni sud u Nišu
U pravnom shvatanju Apelacionog suda u Beogradu, navedeno je da Apelacioni sud u Nišu, ovakav predmet nije imao ili ga nije zapazio (do 1. oktobra 2013. godine, kada je zauzeto pravno shvatanje Apelacionog suda u Beogradu), ali rukovodilac njihove sudske prakse, izražavajući mišljenje sudija tog suda, potvrdio je da bi roditelj imao pravo regresa. Dakle, rukovodilac odeljenja sudske prakse, koji se nije susretao u praksi njegovog suda sa ovim problemom, izražava stav tog suda koji je pozitivan.
Ipak, u praksi Apelacionog suda u Nišu pojavila se odluka u vezi sa ovim problemom.
U presudi, Gž2 252/2018 od 6. septembra 2018. godine, ovaj sud se izjašnjava:
„… odredbom čl. 165. st. 1. Porodičnog zakona propisano je da lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu, ima pravo na naknadu za učinjeno izdržavanje od lica koje je bilo dužno da daje izdržavanje. Tužilja se kao majka samostalno starala o detetu i izdržavala ga, do obavezivanja tuženog pravnosnažnom sudskom odlukom da i on to čini. Međutim, ona nije lice koje nema pravnu obavezu izdržavanja svog deteta, već je u obavezi da to čini, kako to propisuju odredbe Porodičnog zakona i to čl. 73. i čl. 154. PZ. Stoga pravo na regres ima treće lice koje faktički plaća izdržavanje i ako za to nema zakonsku obavezu, a na to nema pravo roditelj čija je zakonska obaveza da izdržava svoju decu.“
3. Praksa Vrhovnog kasacionog suda
Počećemo najpre, od odluka ovog suda, kojima se tumači član 319. Zakona o braku i porodičnim odnosima, s obzirom da se oni koji smatraju da roditelj ima pravo na regres od drugog roditelja, pozivaju na odluke zasnovane na odredbi ovog člana, odnosno da je ova odredba suštinski ista kao i odredba člana 165. Porodičnog zakona, a stav u sudskoj praksi je bio pozitivan u odnosu na ovo pitanje.
U presudi Vrhovnog suda Srbije, Rev 292/2004 od 12. februara 2004. godine, ovaj sud zauzima stav:
„Roditelj koji je faktički snosio troškove izdržavanja maloletnog deteta, može, u smislu odredbe člana 319 Zakona o braku i porodičnim odnosima, u svoje ime ostvarivati pravo na naknadu tih troškova od drugog roditelja, koji je po zakonu bio dužan da ih snosi, za period pre isticanja zahteva maloletnog deteta za izdržavanje.“
U rešenju ovog suda, Rev 2996/2005 od 22. decembra 2005. godine, navodi se:
„Dužnost roditelja da izdržavaju svoju maloletnu decu propisana je čl. 154. st. 1. važećeg Porodičnog zakona. Pravo na podnošenje tužbe za isplatu naknade pruženih troškova izdržavanja nekog lica iz čl. 319. st.1. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (sada čl. 165. st. 1. Porodičnog zakona – pravo na regres), nije rezervisano samo za treća fizička lica, već i za roditelja, koji svoju zakonsku obavezu izdržavanja nije izvršavao. U tom smislu, ne može prihvatiti stanovište drugostepenog suda da se ova odredba odnosi samo na treća lica, a ne i na roditelja, koji svoju roditeljsku dužnost izdržavanja nije vršio. Takođe, ne može se primeniti ni čl. 213. Zakona o obligacionim odnosima, koji se odnosi na izvršenje neke prirodne obaveze ili neke moralne ili društvene dužnosti u odnosu na nemogućnost traženja datog ili učinjenog.“
Dakle, ovaj sud pravi paralelu između odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima i Porodičnog zakona, i zaključuje da roditelj ima pravo na regres od drugog roditelja.
Nakon ovog stava Vrhovnog suda, dolazi do zaokreta u praksi Vrhovnog kasacionog suda.
U presudi Vrhovnog kasacionog suda, Rev 857/2010 od 15. septembra 2010. godine, ovaj sud zauzima suprotan stav u odnosu na prethodno navedenu odluku, i navodi da su pravilno nižestepeni sudovi odbili eventualni tužbeni zahtev tužilje da joj tuženi na ime regresa za izdržavanje njihove zajedničke dece isplati traženi iznos, jer je tužilja, kao roditelj, imala zakonsku obavezu da doprinosi izdržavanju zajedničke maloletne dece stranaka, pa zato nema pravo na naknadu datih sredstava za izdržavanje od lica koje je po zakonu takođe dužno da daje izdržavanje.
Isti stav zadržava i u presudi, Rev 1417/2016 od 22. decembra 2016. godine, kao i u presudi, Rev 1158/2017 od 14. juna 2017. godine, te je očigledno da je sudska praksa, a uzimajući u obzir različite stavove na jednoj strani 3 apelaciona suda i na drugoj strani Vrhovnog kasacionog i četvrtog apelacionog suda (donekle, s obzirom na konkretno činjenično stanje), neujednačena.
4. Stav u nauci, odnosno u stručnim radovima
Logično bi bilo da ovde pređemo na odluku Ustavnog suda koju smo naveli na početku, ali ćemo najpre izložiti stav nauke, odnosno stav izražen u stručnim pravnim radovima, a razlog ovakvom rasporedu videće se u daljem tekstu.
Već smo napomenuli da se Apelacioni sud, zauzimajući pravno shvatanje o postojanju prava na regres, „pozvao i na mišljenje prof Marije Draškić, redovnog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i, u to vreme, sudije Ustavnog suda Republike Srbije, koja je učestvovala u izradi Porodičnog zakona i zapravo ga pisala…“ i da je ona navela da „nema promene zakonskog rešenja između ranije odredbe člana 319. Zakona o braku i porodičnim odnosima i odredbe člana 165. sadašnjeg Porodičnog zakona, te da ova odredba izričito predviđa da ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obavezna je solidarna.“
Prof. Marija Draškić, između ostalog, navodi: „… i na roditelja koji je sam podnosio troškove izdržavanja maloletnog deteta mora odnositi jezičko značenje norme iz člana 165. stav 1. Porodičnog zakona jednako kao i na svako treće lice, u tom smislu da „lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu” svakako obuhvata kako onog ko je plaćao iako uopšte nije bio obavezan, tako isto i onog ko je plaćao više nego što je bio dužan.“1
U referatu sudije Marine Govedarice, ističe se sledeće: „Ako je tačno da su Zakon o braku i porodičnim odnosima i zakoni važeći pre njega, dozvoljavali mogućnost regresiranja roditelja koji je sam izdržavao zajedničko dete od drugog roditelja koji nije učestvovao u izdržavanju deteta, onda nije jasno koji je objektivan, logičan, realan ili praktičan društveni interes motivisao zakonodavca da se odrekne tog rešenja i da Porodičnim zakonom roditelju koji je sam izdržavao dete uskrati sudsku zaštitu. S obzirom da nije došlo do novih okolnosti koje bi opravdavale promenu, kroz odredbu člana 165. na način kako je tumače i primenjuju pobornici stava da roditelj nema pravo regresa prema drugom roditelju, Porodični zakon bi uskratio pravnu zaštitu savesnom roditelju, što bi se negativno odrazilo na najbolji interes deteta.“2
6. Odluka Ustavnog suda
Ovde dolazimo da neposrednog povoda za ovaj tekst, jer je „opšti“ povod naravno to što se radi o višegodišnjem spornom pravnom pitanju.
Kao što smo već rekli, ovaj časopis ne bi bio to što jeste, a da mi nismo pronašli i odluku Ustavnog suda kojom je potvrđen stav Apelacionog suda u Beogradu, a za koju očigledno niko ne zna, ni sudovi, odnosno sudije, pa čak ni pomenuta profesorka Pravnog fakulteta, koja je u vreme donošenja ove odluke bila sudija Ustavnog suda (doduše ne i član velikog veća).
U Odluci Ustavnog suda, broj Už-4418/2011 od 17. aprila 2014. godine, navedeno je:
„Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2. 9264/10 od 24. januara 2011. godine usvojen je tužbeni zahtev tužioca“ … i … „da je u spornom periodu tužilac sam snosio sve troškove izdržavanja sina (troškove ishrane, odeće, obuće, troškove pohađanja vrtića i slično); da u toku postupka tužena nije pružila nijedan dokaz da je doprinosila izdržavanju deteta. Kako je tužena zadocnila sa ispunjenjem svoje obaveze u spornom periodu, sud je tuženu obavezao na isplatu iznosa kao u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom…“
Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž2. 584/11 od 22. juna 2011. godine odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P2. 9264/10 od 24. januara 2011. godine. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da: „…Kako je tužilac pružio dokaze da je u navedenom periodu sam snosio sve troškove izdržavanja mal. sina, bez ikakvog učešća tužene, to mu u skladu sa navedenom odredbom pripada pravo na naknadu dela tih troškova izdržavanja od strane tužene, koja je kao drugi roditelj bila dužna da uz tužioca daje izdržavanje. Iz ovih razloga, drugostepeni sud nalazi da su žalbeni navodi tužene da po navedenoj odredbi tužiocu ne pripada pravo na regres, jer on ne spada u krug lica koja nisu imala pravnu obavezu da daju izdržavanje mal. detetu, bez uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.“
Ustavni sud, pozivajući se i na odredbu člana 165. Porodičnog zakona, je smatrao da je nadležni sud dovoljno i jasno obrazložio osporenu odluku i da se takvo obrazloženje ne može smatrati proizvoljnim. Dalje, ukazuje da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova ni u pogledu primene materijalnog prava, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje sudova u osporenim sudskim odlukama bilo očigledno i sud stoga nalazi da je osporena presuda zasnovana na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primeni odredaba merodavnog materijalnog i procesnog prava.
Dakle, za ovaj tekst je bitno da je prema Ustavnom sudu, ustavnopravno prihvatljivo tumačenje merodavnog materijalnog prava, što je u ovom slučaju član 165. Porodičnog zakona, odnosno da je ustavnopravno prihvatljivo da roditelj ima pravo na regres od drugog roditelja.
7. Prednacrt Građanskog zakonika
Šta kaže buduće zakonsko rešenje? U poslednjoj verziji Prednacrta Građanskog zakonika, vidi se da je ovaj problem prepoznat, jer se predlaže sledeće rešenje:
„Pravo na regres
Član 2303
Lice koje je davalo izdržavanje ima pravo na naknadu štete od lica koje je po ovom zakonu bilo dužno da daje izdržavanje.
Lice koje je davalo izdržavanje i imalo obavezu da to čini ima pravo na naknadu štete od lica koje je bilo dužno da daje izdržavanje a nije ga davalo.
Ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je solidarna.“
8. Umesto zaključka
Pravo na regres roditelja od drugog roditelja, je kao što vidimo, sporno pitanje u sudskoj praksi praktično od početka primene Porodičnog zakona.
Ovaj problem je prepoznat, ali se npr. ne zna za odluku Ustavnog suda, a za rešenje iz prednacrta se ne zna da li će u ovom obliku regulisati pravo na regres, i uopšte kada i da li će ovaj prednacrt postati zakon.
Lični stav, iako pravno irelevatan, je da, ako ništa drugo, ono iz razloga pravičnosti, roditelj ima pravo na regres roditelja koji nije davao izdržavanje. Naravno, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, mogućnosti roditelja, potrebe deteta i sl.
Glavni problem je zapravo takođe, vezan za pravdu i pravičnost, jer zbog nejednakog tumačenja jedne (ili više u zavisnosti od suda do suda) odredbe, dolazimo u situaciju da neko ima pravo ne regres, a neko nema, i što iako je problem prepoznat, ne postoji prava reakcija koja bi dovela do toga da se sada važeći zakon izmeni ili precizira, i time dovede do jednake primene prava za sve. Zašto uvek ili skoro uvek mora da se čeka a radi se o važnom, životnom pitanju, a u krajnjoj, ali najvažnijoj liniji, o izdržavanju dece?
Literatura:
1 Prof Marija Draškić, „Pravo na regres roditelja koji je sam izdržavao dete“, Perspektive implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije – knjiga 4, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, 2014, str. 35.
2 Marina Govedarica, „Neka sporna pitanja iz porodičnog prava“, Bilten Vrhovnog kasacionog suda, 2014-4, 2014, str. 109.
Napomena: Tekst je prvobitno objavljen u časopisu “Advokatska Kancelarija”, broj 61, septembar 2019. god.
U VEZI SA OVIM PRAVNIM AKTOM (DOKUMENTOM) IMAMO I:
Pogledajte naslove ostalih propisa iz programa „Propis Soft“ u vezi sa ovim zakonom
PRAVILNIK O NAČINU PODNOŠENJA IZVEŠTAJA I POLAGANJU RAČUNA STARATELJA |
PRAVILNIK O NAČINU RADA, SASTAVU I FINANSIRANJU STALNE KOMISIJE ORGANA STARATELJSTVA ZA POPIS I PROCENU VREDNOSTI IMOVINE ŠTIĆENIKA |
PRAVILNIK O NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE I DOKUMENTACIJE O USVOJENOJ DECI |
PRAVILNIK O NAČINU VOĐENJA JEDINSTVENOG LIČNOG REGISTRA USVOJENJA |
PRAVILNIK O NAČINU VRŠENJA NADZORA NAD STRUČNIM RADOM ORGANA STARATELJSTVA |
PRAVILNIK O ORGANIZACIJI, NORMATIVIMA I STANDARDIMA RADA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD |
PRAVILNIK O USLOVIMA ZA NAKNADU TROŠKOVA I NAGRADU STARATELJU |
Pogledajte naslove ostalih sudskih praksi i službenih mišljenja iz programa „Propis Soft“ u vezi sa ovim zakonom
Naziv | Datum donošenja | Vrsta suda/organa |
PRAVO JAVNOG BELEŽNIKA DA ZAHTEVA UVERENJE CENTRA ZA SOCIJALNI RAD O ODSUSTVU LIŠENJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI ILI POKRENUTOM POSTUPKU (ČL. 53. I 93D ZAKONA O JAVNOM BELEŽNIŠTVU, ČL. 146. I 147. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.07.2018. | Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije |
DELIMIČNA DEOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 168. I 177. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.07.2018. | Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije |
SOLEMNIZACIJA UGOVORA O PROMETU NEPOKRETNOSTI KOJA JE STEČENA TOKOM TRAJANJA BRAKA (ČL. 93. ZAKONA O JAVNOM BELEŽNIŠTVU, ČL. 174., 176. I 181. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 220. ZAKONA O NASLEĐIVANJU) | 25.07.2018. | Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije |
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA UTVRĐIVANJE PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.04.2018. | Apelacioni sud |
KONTINUIRANO PROGANJANJE KAO VID NASILJA U PORODICI (ČL. 197., 198. I 199. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.04.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
ZASTRAŠIVANJE SESTRE OD STRANE BRATA (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.04.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA USLED NEDAVANJA SAGLASNOSTI ZA PROMENU PREBIVALIŠTA DECE (ČL. 82. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.03.2018. | Apelacioni sud |
POVERAVANJE DETETA OCU ZBOG ODBIJANJA KONTAKTA SA MAJKOM ZBOG PRETRPLJENOG NASILJA (ČL. 6., 60. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.03.2018. | Apelacioni sud |
MOGUĆNOST STICANJA PRAVA SVOJINE VANBRAČNOG PARTNERA NA OTKUPLJENOM STANU (ČL. 191. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 36. I 37. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA) | 22.02.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA USLED NEMANJA POTREBNIH RODITELJSKIH KAPACITETA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.02.2018. | Apelacioni sud |
KUMULATIVNO ISPUNJENJE USLOVA ZA POVEĆANJE OBAVEZE IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.02.2018. | Apelacioni sud |
UTICAJ DAVANJA U NATURALNOM OBLIKU NA DOSUĐENI IZNOS IZDRŽAVANJA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.02.2018. | Apelacioni sud |
UDARANJE ŠAMARA KAO AKT NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.01.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
OPRAVDANO REDUKOVANJE KONTAKTA SA RODITELJEM SA KOJIM DETE NE ŽIVI (ČL. 6. I 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.01.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
PONAVLJANJE INCIDENTNIH SITUACIJA KAO OPRAVDAN RAZLOG ZA PRODUŽAVANJE MERE ZAŠTITE (ČL. 199. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.01.2018. | Vrhovni kasacioni sud |
MOTIV OSTVARIVANJA SOCIJALNIH BENEFICIJA KROZ RODITELJSTVO KAO RAZLOG ZA POTPUNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.12.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-2593/2014 – ODBIJANJE ISPITIVANJA OD STRANE ORGANA STARATELJSTVA I ZASTUPANJE DETETA (ČL. 253. ZPP I ČL. 72., 77., 78. I 226. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.12.2017. | Ustavni sud |
ODLAZAK U ZATVOR KAO PROMENJENA OKOLNOST OD KOJE ZAVISI VISINA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.12.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRESTANAK IZDRŽAVANJA SUPRUŽNIKA PO SILI ZAKONA (ČL. 151., 163. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.12.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
INSTRUISANO MIŠLJENJE DETETA U POGLEDU IZBORA SA KOJIM ĆE RODITELJEM DA ŽIVI (ČL. 77. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.11.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PROMENA PREBIVALIŠTA DETETA KAO RAZLOG ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.11.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRODUŽENJE HITNE MERE ZBOG NEPOSREDNE OPASNOSTI OD NASILJA U PORODICI (ČL. 3. I 17. ZAKONA O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI) | 23.10.2017. | Viši sud |
SAGLASNOST LICA U ČIJU KORIST NIJE UTVRĐENO PRAVO SVOJINE ZA ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA (ČL. 176. I 180. PORODIČNOG ZAKONA, ČL. 6. ZAKONA O HIPOTECI I ČL. 63. ZAKONA O DRŽAVNOM PREMERU I KATASTRU) | 17.10.2017. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI PREMA LICU KOJE NIJE STRANKA U POSTUPKU (ČL. 287. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.10.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
RELEVANTNE ČINJENICE ZA VRAĆANJE POKLONA BIVŠIH SUPRUŽNIKA (ČL. 190. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.10.2017. | Apelacioni sud |
PRAVNA PRIRODA POTRAŽIVANJA KOD UVEĆANJA POSEBNE IMOVINE SUPRUŽNIKA (ČL. 170. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.10.2017. | Apelacioni sud |
ODBIJANJE ZAHTEVA ZA IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA KOJI JE UČINIO PRELJUBU (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.09.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
OBAVEZA BABE I DEDE DA DOPRINOSE DEČIJEM IZDRŽAVANJU (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.09.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
NEPOSTOJANJE OKOLNOSTI ZA PRODUŽENJE HITNE PRIVREMENE MERE (ČL. 16. I 17. ZAKONA O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI) | 28.07.2017. | Viši sud |
NEPOSTOJANJE USLOVA ZA HITNU PRIVREMENU MERU I PORED NARUŠENIH ODNOSA SUPRUŽNIKA (ČL. 16. I 17. ZAKONA O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI) | 26.07.2017. | Viši sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-2443/2014 – STAN IZ OTKUPA KAO ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 11. I 16. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA I ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.07.2017. | Ustavni sud |
KONSTITUISANJE PRAVA STANOVANJA NA STANU U IDEALNOM SUVLASNIŠTVU (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
OGRANIČAVANJE PRAVA VLASNIKA KONSTITUISANJEM LIČNE SLUŽBENOSTI (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRESTANAK DAVANJA NOVČANIH SREDSTAVA KAO VID VRŠENJA NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
HRONICITET NASILJA KAO RAZLOG ZA PRODUŽENJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 199. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRAVO SNAJE NA TAZBINSKO IZDRŽAVANJE (ČL. 159. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
IZDRŽAVANJE RADNO SPOSOBNOG SUPRUŽNIKA SA PASIVNIM ODNOSOM U POGLEDU STICANJA SREDSTAVA ZA SOPSTVENO IZDRŽAVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
NAČIN UTVRĐIVANJA MESEČNE POTREBE DETETA NA IME IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.07.2017. | Apelacioni sud |
PREVAZILAŽENJE SEPARACIONIH TEŠKOĆA KAO RAZLOG ZA IZMENU MODELA ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.07.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
OSPORAVANJE IZDRŽAVANJA PO OSNOVU OČINSTVA UTVRĐENOG PRAVNOSNAŽNOM SUDSKOM ODLUKOM (ČL. 59., 160. I 251. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 228. I 231. ZPP) | 28.06.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
NADLEŽNOST ZA SPROVOĐENJE IZVRŠENJA NOVČANIH OBAVEZA U PORODIČNIM ODNOSIMA (ČL. 3. I 4. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU) | 27.06.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ZLOUPOTREBA PRAVA NA ODRŽAVANJE LIČNOG KONTAKTA SA DETETOM (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
IMENOVANJE ZAMENIKA JAVNIH TUŽILACA, OBRAZOVANJE GRUPE ZA KORDINACIJU I SARADNJU I OBAVEZA VOĐENJA EVIDENCIJE (ČL. 9., 25. I 32. ZAKONA O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI) | 30.05.2017. | Ostali organi |
PRAVNO DEJSTVO UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU ZAKLJUČENOG SA MALOLETNIM DAVAOCEM IZDRŽAVANJA (ČL. 56. I 111. ZOO I ČL. 64. I 72. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 194. ZAKONA O NASLEĐIVANJU) | 24.05.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ NAČINA PLAĆANJA DOPRINOSA ZA IZDRŽAVANJE DECE NA PRAVO STANOVANJA DETETA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.05.2017. | Apelacioni sud |
UTICAJ DOGOVORA PO OSNOVU IZDRŽAVANJA NA PRAVO STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.05.2017. | Apelacioni sud |
IZLAGANJE DETETA OPASNOSTIMA KAO VID NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.05.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ZAJEDNIČKI OTKUPLJEN STAN DOBIJEN NA KORIŠĆENJE PRE ZAKLJUČENJA BRAKA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.05.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-572/2015 – RASPOLAGANJE UDELOM U ZAJEDNIČKOJ SVOJINI BRAČNIH DRUGOVA UGOVOROM O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU (ČL. 171. I 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 194. ZAKONA O NASLEĐIVANJU) | 27.04.2017. | Ustavni sud |
IRELEVANTNOST FIZIČKE PRISUTNOSTI MAJKE ZA PROMENU ODLUKE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.04.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PROCESNA ULOGA RODITELJA U SPORU ZA IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 72. I 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2017. | Apelacioni sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE TUŽBE RADI IZMENE VISINE IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 77., 154. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2017. | Apelacioni sud |
UTICAJ RAZVODA NA TAZBINSKO SRODSTVO I ZAKLJUČENJE BRAKA (ČL. 21. I 35. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.03.2017. | Apelacioni sud |
BRAK ZAKLJUČEN IZMEĐU SVEKRA I SNAHE (ČL. 21. I 35. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.03.2017. | Apelacioni sud |
ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA DETETA I RODITELJA SA KOJIM NE ŽIVI POSREDSTVOM SAVREMENIH NAČINA KOMUNIKACIJE (ČL. 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ POSEBNE IMOVINE NA ODREĐIVANJE SUVLASNIČKOG UDELA U ZAJEDNIČKOJ IMOVINI (ČL. 168., 171, 177. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ RANIJE BRIGE O DECI NA ODLUKU O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 6., 266. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.03.2017. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA OSTVARIVANJE PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ZASNIVANJE VANBRAČNE ZAJEDNICE KAO RAZLOG ZA IZMENU ODLUKE O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
NADLEŽNOST KOD POSTOJANJA MEĐUNARODNOG ELEMENTA PO TUŽBI RADI IZMENE ODLUKE O NAČINU ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA DETETA I RODITELJA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 66. ZAKONA O REŠAVANJU SUKOBA ZAKONA SA PROPISIMA DRUGIH ZEMALJA) | 20.03.2017. | Viši sud |
IZDRŽAVANJE KADA DAVALAC IZDRŽAVANJA ŽIVI I OSTVARUJE PRIHOD U INOSTRANSTVU I PRIMENA ISTRAŽNOG NAČELA U SPOROVIMA RADI UTVRĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 160. DO 162. I 205. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2017. | Viši sud |
NEMOGUĆNOST PRIBAVLJANJA NALAZA I STRUČNOG MIŠLJENJA OD ORGANA STARATELJSTVA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2017. | Viši sud |
LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA RODITELJA KOJI NE VRŠI RODITELJSKO PRAVO (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2017. | Apelacioni sud |
POVERAVANJE DETETA OCU ZBOG ŠTETNIH POSLEDICA PONOVNOG ODVAJANJA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
NEGATIVAN UTICAJ MAJKE KAO OPRAVDAN RAZLOG ZA IZMENU NAČINA ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA SA OCEM (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ POTREBA DRUGIH LICA ZA ODREĐIVANJE MOGUĆNOSTI IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
KARAKTER PONAŠANJA KOJE PREDSTAVLJA NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
ČINJENICE OD UTICAJA NA ODREĐIVANJE RODITELJA KOJI ĆE SAMOSTALNO VRŠITI RODITELJSKO PRAVO (ČL. 77. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.03.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
MOTIV KAO OPRAVDANJE ZA NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2017. | Apelacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA DETETA KAO ZAJEDNIČKA OBAVEZA RODITELJA BEZ OBZIRA NA SOPSTVENE POTREBE (ČL. 154., 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
OBAVEZA ZAKAZIVANJA ROČIŠTA ZA IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA DETETA (ČL. 371. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU I ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.02.2017. | Viši sud |
UTICAJ BOLJIH STAMBENIH USLOVA NA ODLUKU O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.02.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
TUŽBA ZA PONIŠTENJE BRAKA IZ RAZLOGA NJEGOVE NIŠTAVOSTI ILI RUŠLJIVOSTI (ČL. 212. I 215. DO 217. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2017. | Apelacioni sud |
RASPOLAGANJE IMOVINOM ZA SLUČAJ SMRTI KAO PREDMET BRAČNOG UGOVORA (ČL. 188. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 218. ZAKONA O NASLEĐIVANJU) | 27.01.2017. | Apelacioni sud |
OGRANIČENJE PRAVA DETETA DA ODRŽAVA LIČNE ODNOSE SA RODITELJEM POTPUNIM PREKIDOM KONTAKTA (ČL. 61. I 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.01.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA U SKLADU SA STANDARDOM RODITELJA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.01.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRAVO NEZAPOSLENOG RADNO SPOSOBNOG SUPRUŽNIKA NA IZDRŽAVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.01.2017. | Vrhovni kasacioni sud |
PRESUDA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA PO PREDSTAVCI BROJ 42707/10 – CVETKOVIĆ PROTIV SRBIJE – ODLUKA O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA KAO MEŠANJE U PRAVO NA PORODIČNI ŽIVOT (ČL. 6., 60., 77. I 272. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 8. EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA) | 17.01.2017. | Evropski sud za ljudska prava |
UTVRĐIVANJE PRAVA NA IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA KAO NEOBEZBEĐENOG LICA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.01.2017. | Apelacioni sud |
PRENOS PRAVA STANOVANJA TESTAMENTOM AKO JE PRE TOGA PRENETO PRAVO SVOJINE NA NEPOKRETNOSTI POKLONOM (ČL. 60. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA I ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.01.2017. | Apelacioni sud |
UTICAJ OCENE PRILIKA PRILIKOM DONOŠENJA PRETHODNE PRESUDE NA IZMENU VISINE ALIMENTACIJE (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ ODSUSTVA KONTAKTA NA OBAVEZU IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 73. I 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
USLOV ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA IZDRŽAVANJE PUNOLETNOG DETETA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ NEFUNKCIONALNE PORODICE NA UPUĆIVANJE U VASPITNU USTANOVU (ČL. 10., 12. I 20. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 26.12.2016. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE JEDNOG DETETA KAO OSNOV ZA PRESTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA DRUGOG (ČL. 164. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
POTREBE POVERIOCA I MOGUĆNOSTI DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
FORMA ZA RASPOLAGANJE ZAJEDNIČKOM IMOVINOM SUPRUŽNIKA (ČL. 15. I 63. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKO PRAVNIH ODNOSA I ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.12.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
SIGURNA, STABILNA I PREDVIDIVA OKOLINA KAO NAJBOLJI INTERES DETETA (ČL. 6. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.12.2016. | Apelacioni sud |
ZDRAVSTVENO STANJE MAJKE, POL I UZRAST DETETA KAO RAZLOG ZA IZMENU ODLUKE O POVERAVANJU DETETA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.12.2016. | Apelacioni sud |
PROMENA NAČINA PLAĆANJA IZDRŽAVANJA NAKON PRAVNOSNAŽNOSTI PRESUDE (ČL. 359. I 362. ZPP I ČL. 161. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.12.2016. | Viši sud |
UVEĆANJE ZAJEDNIČKE IMOVINE GRAĐEVINSKIM RADOVIMA BEZ SAGLASNOSTI BIVŠEG BRAČNOG DRUGA (ČL. 175. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.12.2016. | Apelacioni sud |
OBLIGACIONO-PRAVNI ZAHTEV BIVŠEG BRAČNOG DRUGA POVODOM OSNIVAČKOG ULOGA PRIVREDNOG DRUŠTVA (ČL. 171. I 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 151. I 152. ZAKONA O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA) | 09.12.2016. | Apelacioni sud |
UPOTREBA NOVČANIH SREDSTVA STEČENIH U BRAČNOJ ZAJEDNICI ZA KUPOVINU ILI STICANJE IMOVINE (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 18. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA) | 08.12.2016. | Apelacioni sud |
PRESTANAK PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.12.2016. | Apelacioni sud |
NASTANAK I OSTVARIVANJE PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.12.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZE SUPRUŽNIKA KOD UGOVORA O ZAKUPU STANA (ČL. 581. I 585. ZOO I ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.12.2016. | Apelacioni sud |
NASILJE U PORODICI I UTVRĐIVANJE CELISHODNOSTI SLANJA MALOLETNIKA U DOM (ČL. 10., 12. I 21. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA I ČL. 194. KZ) | 23.11.2016. | Apelacioni sud |
SVOJSTVA LIČNOSTI I PORODIČNE PRILIKE KOJE UTIČU NA IZBOR VASPITNE MERE (ČL. 12. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 16.11.2016. | Apelacioni sud |
REGRESNI ZAHTEV UPEREN PREMA ŠTETNIKU (ČL. 91. ZAKONA O OBAVEZNOM OSIGURANJU U SAOBRAĆAJU I ČL. 160. ZOO I ČL. 64. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.11.2016. | Viši sud |
NASILJE KAO MODEL PONAŠANJA A NE INCIDENT (ČL. 10. I 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.11.2016. | Apelacioni sud |
ŠAMAR KAO RADNJA NASILJA U PORODICI (ČL. 10. I 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.11.2016. | Apelacioni sud |
DOKAZIVANJE NASILJA U PORODICI (ČL. 10. I 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.11.2016. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA STRUČNO MIŠLJENJE KOD PODIZANJA TUŽBE ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA OD STRANE CENTRA ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 81. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.11.2016. | Apelacioni sud |
LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA OCA ZBOG NEZAKONITOG OGRANIČAVANJA VIĐANJA DETETA SA MAJKOM (ČL. 61. I 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.10.2016. | Apelacioni sud |
PROTIVPRAVNO OGRANIČAVANJE VIĐANJA DECE SA DRUGIM RODITELJOM KAO OSNOV ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 60. I 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.10.2016. | Apelacioni sud |
VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA PROTIVNO ODLUCI SUDA I UTICAJ NA OBAVEZU IZDRAŽAVANJA (ČL. 160., 162. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.10.2016. | Apelacioni sud |
PRIRODA ZAHTEVA ZA IZDVAJANJE IZ ZAOSTAVŠTINE DELA IMOVINE STEČENE U BRAKU (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.10.2016. | Viši sud |
HIGIJENSKO I SOCIJALNO OKRUŽENJE TE MATERIJALNI USLOVI KAO OSNOV ZA SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77., 266., 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA DETETA U SLUČAJU KADA NIJE POSTAVLJEN ZAHTEV ZA UTVRĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 154. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
PORODIČNE OKOLNOSTI MALOLETNIKA KOJE UTIČU NA IZBOR VASPITNE MERE (ČL. 12. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
NAJBOLJI INTERES DECE SA ASPEKTA NEOPHODNE SADRŽINE MIŠLJENJA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
UTVRĐENA VISINA IZDRŽAVANJA KAO OSNOV ZA ŽALBU (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 375. I 376. ZPP) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE MINIMUMA SUME IZDRŽAVANJA (ČL. 155. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
NEPRIDRŽAVANJE SPORAZUMA OKO ZAJEDNIČKOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA I DODELA DETETA JEDNOM RODITELJU (ČL. 65, 76, 77, 266, 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2016. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE ZAJEDNIČKOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA NAIZMENIČNO KOD OBA RODITELJA (ČL. 75, 76. 266. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.10.2016. | Apelacioni sud |
DODATNA PITANJA ZA STRUČNE ORGANE U SLUČAJU PODJEDNAKE PODOBNOSTI RODITELJA ZA POVERAVANJE DETETA (ČL. 77.,205., 266., 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 313. I 375. ZPP) | 19.10.2016. | Apelacioni sud |
NEPRAVILNO I NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE KOD DODELJIVANJA DETETA JEDNOM RODITELJU (ČL. 77., 266. I 272. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 375. ZPP) | 19.10.2016. | Apelacioni sud |
AKTIVNA I PASIVNA LEGITIMACIJA KOD ZAHTEVA ZA IZMENU ODLUKE O VISINI IZDRŽAVANJA (ČL. 154. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.10.2016. | Apelacioni sud |
NEDOSTATAK PASIVNE LEGITIMACIJE KOD TUŽBE ZBOG IZMENE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 72., 164. I 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.10.2016. | Apelacioni sud |
PASIVNA LEGITIMACIJA PO TUŽBI ZA SMANJENJE VISINE DEČIJEG IZDRŽAVANJA (ČL. 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.10.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ PORODIČNIH PRILIKA U IZRICANJU VASPITNE MERE POJAČAN NADZOR OD STRANE ORGANA STARATELJSTVA (ČL. 10., 12. I 17. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 04.10.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE SUDA KOM RODITELJU ĆE POVERITI RODITELJSKO PRAVO (ČL. 6., 77. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.09.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA PREVOZA DETETA KOD ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA SA DRUGIM RODITELJEM (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.09.2016. | Apelacioni sud |
POSTUPANJE SUDA KOD PODNOŠENJA TUŽBE I PROTIV TUŽBE O RAZVODU BRAKA (ČL. 203. ZPP I ČL. 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.09.2016. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ Už-4154/2013 – SPROVOĐENJE MERE PRIVREMENOG STARATELJSTVA I NJEGOV PRESTANAK (ČL. 132. I 145. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.09.2016. | Ustavni sud |
ZASNIVANJE PRAVA HABITACIJE (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2016. | Apelacioni sud |
NEPLAĆANJE IZDRŽAVANJA DETETU I NEODRŽAVANJE LIČNOG ODNOSA KAO OSNOV ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ VEĆEG BROJA DECE NA ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160., 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
ODBIJANJE SUDA DA SPROVEDE IZVOĐENJE PREDLOŽENIH DOKAZA KAO OSNOV ZA ŽALBU (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 374. ZPP) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
VREĐANJE SUPRUŽNIKA U PRISUSTVU POLICIJE KAO DOKAZ ZA IZRICANJE MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA RODITELJA NA POVEĆANO ZALAGANJE ZBOG VIŠE DECE KOJE IZDRŽAVA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
OKOLNOSTI KOJE UTIČU NA PROMENU VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
VISINA RASHODA POVERIOCA IZDRŽAVANJA KAO POKAZATELJ ŽIVOTNOG STANDARDA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
NAPUŠTANJE BRAČNE ZAJEDNICE I NARUŠENI ODNOSI KAO OSNOV ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
VOLJA JEDNOG SUPRUŽNIKA DA SE BRAČNA ZAJEDNICA NASTAVI KAO OSNOV ZA ŽALBU PROTIV PRESUDE O RAZVODU BRAKA (ČL. 41. I 226. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2016. | Apelacioni sud |
FUNKCIONALNOST PORODICE I SKLONOST KA KRIMINOGENOM PONAŠANJU KAO BITNE ČINJENICE PRI IZBORU VASPITNIH MERA (ČL. 10. DO 12. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 18.09.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ KREDITA ZA REFINANSIRANJE NA VISINU IZDATKA PO OSNOVU KREDITA PODIGNUTOG ZA VREME TRAJANJA BRAČNE ZAJEDNICE (ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.09.2016. | Apelacioni sud |
TRAJANJE PRIVREMENIH MERA ZBOG NASILJA U PORODICI IZREČENIH TOKOM PARNIČNOG POSTUPKA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 299. ZPP) | 14.09.2016. | Apelacioni sud |
UTVRĐIVANJE UKUPNIH POTREBA MALOLETNE DECE (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.09.2016. | Apelacioni sud |
DUŽNOST RODITELJA DA ISPOLJE POSEBNE NAPORE RADI OBEZBEĐENJA IZDRŽAVANJA DECI (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.09.2016. | Apelacioni sud |
STARANJE ULOŽENO U NEGU I PODIZANJE DECE I UTICAJ NA VISINU IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.09.2016. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA KOD NEZAPOSLENOG DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.09.2016. | Apelacioni sud |
MOGUĆNOST OSLOBAĐANJA RODITELJA OD OBAVEZE IZDRŽAVANJA SVOJE MALOLETNE DECE (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.09.2016. | Apelacioni sud |
NEOPHODNOST KONTINUITETA U POSTUPANJU ZA POSTOJANJE NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2016. | Apelacioni sud |
VREĐANJE KAO VID PSIHIČKOG NASILJA (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2016. | Apelacioni sud |
DEJSTVO, SVRHA I CILJ MERA ZAŠTITE PROTIV NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2016. | Apelacioni sud |
INDICIJE ZA PONAVLJANJE NASILJA KAO USLOV ZA IZRICANJE MERE ZABRANE PRIBLIŽAVANJA NA ODREĐENOJ UDALJENOSTI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2016. | Apelacioni sud |
REDOVNOST ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA SA RODITELJEM KOME NIJE DODELJENO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 61. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.08.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA I VISINI IZDRŽAVANJA AKO SU OBA RODITELJA PODJEDNAKO PODOBNA (ČL. 61., 62., 65., 77., 154., 160., 266. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.08.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O TROŠKOVIMA KOD PORODIČNOG SPORA U KOM JE SUD ODLUČIVAO O PITANJIMA KOJA SU ZAJEDNIČKA ZA OBE PARNIČNE STRANKE (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.08.2016. | Apelacioni sud |
DUŽNOST RODITELJA DA ANGAŽUJE SVE SVOJE KAPACITETE RADI OBEZBEĐENJA SREDSTAVA ZA IZDRŽAVANJE DECE (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2016. | Apelacioni sud |
ISPUNJENJE POTREBA MALOLETNOG DETETA NA RAČUN OBIMA ZADOVOLJENJA POTREBA DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2016. | Apelacioni sud |
NAKNADA TROŠKOVA U PORODIČNOM SPORU U KOM JE SUD ODLUČIVAO O PITANJIMA KOJA SU ZAJEDNIČKA ZA OBE PARNIČNE STRANKE (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2016. | Apelacioni sud |
DUŽNOST RODITELJA BEZ OBZIRA NA SVOJE PRIHODE DA OBEZBEDE PROSEČAN ŽIVOTNI STANDARD DETETU (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2016. | Apelacioni sud |
(NE)IZVRŠAVANJE REDOVNIH ŠKOLSKIH OBAVEZA KAO OSNOV ZA IZMENU ODLUKE O VISINI IZDRŽAVANJA (ČL. 155. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA RODITELJA DA AKTIVIRA SVE SVOJE POTENCIJALE KAKO BI OMOGUĆIO REDOVNO ŠKOLOVANJE DECI (ČL. 155. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.08.2016. | Apelacioni sud |
SRAZMERA U DOPRINOSU IZDRŽAVANJU MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.08.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ OPTEREĆENJA ZARADE ADMINISTRATIVNIM ZABRANAMA PRI ODREĐIVANJU DOPRINOSA IZDRŽAVANJU MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.08.2016. | Apelacioni sud |
POVEĆANJE VISINE IZNOSA IZDRŽAVANJA ZBOG IZDRŽAVANJA ZA VREME STUDIJA DECE (ČL. 160., 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.08.2016. | Apelacioni sud |
TRENUTAK NASTANKA OBAVEZE IZDRŽAVANJA (ČL. 160., 163. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.08.2016. | Apelacioni sud |
PRAVNA PRIRODA ZAKONSKOG IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 154. I 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.08.2016. | Apelacioni sud |
USLOVLJENOST POSTOJANJA NASILJA PRIJAVOM NADLEŽNIM ORGANIMA (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.07.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA ZBOG UGROŽAVANJA PRAVA NA OBRAZOVANJE I SLOBODE KRETANJA(ČL. 63. I 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.07.2016. | Apelacioni sud |
IZRICANJE MERE ZABRANE PRISTUPA OKO MESTA STANOVANJA I OKO MESTA RADA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.07.2016. | Apelacioni sud |
RADNJE PORODIČNOG NASILJA (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.07.2016. | Apelacioni sud |
PREVENTIVNO DEJSTVO ZAŠTITNIH MERA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.07.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ FINANSIJSKE POMOĆI UKUĆANA NA ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.07.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
NEOBEZBEĐIVANJE OSNOVNIH ŽIVOTNIH POTREBA KAO RAZLOG ZA DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.07.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
MOGUĆNOST DAVANJA IZDRŽAVANJA NEZAPOSLENOG LICA KOJI IMA NEPOKRETNU IMOVINU (ČL. 154., 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.07.2016. | Apelacioni sud |
POREMEĆENI PORODIČNI ODNOSI U VEZI SA UGOVOROM O POKLONU KAO USLOV ZA IZRICANJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.07.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ODNOS NAČINA ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA DECE SA RODITELJIMA PREMA VISINI IZNOSA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNIOG ZAKONA) | 14.07.2016. | Apelacioni sud |
ODNOS VISINE PRIMANJA I VISINE IZNOSA IZDRŽAVANJA DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNIOG ZAKONA) | 14.07.2016. | Apelacioni sud |
PROCENA PRIHOFIZIČKE ZRELOSTI DETETA ZA DAVANJE IZJAVE (ČL. 60. I 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.07.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
SVAKODNEVNO STARANJE I BRIGA O DECI KAO POSEBAN VID DOPRINOSA IZDRŽAVANU (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.06.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ZAKLJUČENJE UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU OD STRANE NEPOTPUNO POSLOVNO SPOSOBNOG LICA (ČL. 194. ZAKONA O NASLEĐIVANJU, ČL. 64. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 56., 103. I 111. ZOO) | 23.06.2016. | Apelacioni sud |
ZAMENIK PRIVREMENOG ZASTUPNIKA U POSTUPKU ZA DELIMIČNO LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI (ČL. 76., 82. I 374. ZPP I ČL. 30. ZAKONA O VANPARNIČNOM POSTUPKU I ČL. 147. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.06.2016. | Viši sud |
AUTOMATSKI PRESTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA SUPRUŽNIKA PROTEKOM ROKA (ČL. 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.06.2016. | Apelacioni sud |
PRIMENA RAZLOGA PRAVIČNOSTI PRILIKOM ODLUČIVANJA O NAKNADI TROŠKOVA POSTUPKA U VEZI SA PORODIČNIM ODNOSIMA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.06.2016. | Apelacioni sud |
PROMENJENE OKOLNOSTI U ROKU MANJEM OD GODINU DANA OD UTVRĐIVANJA IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.06.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
HITNO POSTUPANJE SUDA KADA JEDAN OD RODITELJA ŽIVI U INOSTRANSTVU (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.06.2016. | Apelacioni sud |
KARAKTERISTIKE ZAJEDNICE ŽIVOTA (ČL. 16. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.06.2016. | Apelacioni sud |
PODELA ZAJEDNIČKE IMOVINE SUPRUŽNIKA NA STANU STEČENOM OTKUPOM (ČL. 16., 18., 18A, 20. I 21. ZAKONA O STANOVANJU I ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2016. | Apelacioni sud |
DOPRINOSI SUPRUŽNIKA KAO ČINJENICA U STICANJU STANA IZ OTKUPA (ČL. 16., 18., 18A, 20. I 21. ZAKONA O STANOVANJU I ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2016. | Apelacioni sud |
NEUSVAJANJE TROŠKOVA ZA ZASTUPANJE NA SVIM ODRŽANIM ROČIŠTIMA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 153., 154., 165. I 376. ZPP) | 02.06.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA DRUGOG SUPRUŽNIKA (ČL. 15. I 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.06.2016. | Apelacioni sud |
UZRAST DETETA KAO ODLUČUJUĆA OKOLNOST ZA POVERAVANJE MAJCI (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
POVEĆANI NAPORI I DOPUNSKI RAD ZA OBEZBEĐIVANJE SREDSTAVA ZA IZDRŽAVANJE (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI ZBOG JEDNOG AKTA NASILJA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
IMOVINA PRIBAVLJENA UGOVOROM O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.05.2016. | Apelacioni sud |
ELEMENTI PROCENE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
OCENA PODJEDNAKOG DOPRINOSA IZDRŽAVANJU MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
NEJEDNAKO UČEŠĆE U ULAGANJIMA KOJA POVEĆAVAJU VREDNOST POSEBNE IMOVINE (ČL. 170. I 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.05.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ RAZLOGA NEFUNKCIONISANJA SPORAZUMA O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 76. I 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
POTRAŽIVANJE PROCENTA ZARADE U REGRESNOM ZAHTEVU (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA IZDRŽAVANJE POSTAVLJEN RETROAKTIVNO (ČL. 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
USPOSTAVLJANJE SAMOSTALNOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA JER SPORAZUM O ZAJEDNIČKOM VRŠENJU PRAVA NE FUNKCIONIŠE(ČL. 76. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
POVERAVANJE DETETA JEDNOM RODITELJU IAKO JE ODREĐENO ZAJEDNIČKO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE I SADRŽAJ REGRESNOG ZAHTEVA (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
POSTAVLJANJE RETROAKTIVNOG ZAHTEVA ZA POVEĆANJE IZNOSA IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.05.2016. | Apelacioni sud |
DUŽINA PEKIDA ZAJEDNICE ŽIVOTA KAO OSNOV ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.04.2016. | Apelacioni sud |
PRESELJENJE JEDNOG SUPRUŽNIKA KAO OSNOV ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.04.2016. | Apelacioni sud |
PREKID KOMUNIKACIJE KAO OSNOV ZA PRESTANAK IZDRŽAVANJA (ČL. 155. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA KOD MASTER STUDIJA U INOSTRANSTVU (ČL. 155. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
SAVLADAVANJE VEŠTINA POTREBNIH ZA USPEŠNO RODITELJSTVO DETETA SA SMETNJAMA U RAZVOJU (ČL. 83. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UMANJENA RADNA SPOSOBNOST ZA ODREĐENE POSLOVE DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
OCENA MOGUĆNOSTI RODITELJA DA DOPRINOSE IZDRŽAVANJU MALOLETNE DECE (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
DELIMIČAN GUBITAK RADNE SPOSOBNOSTI KAO NEMOGUĆNOST OSTVARIVANJA IZDRŽAVANJA OD STRANE RODITELJA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
DUŽNOST SRODNIKA DA DOPRINOSE IZDRŽAVANJU MALOLETNE DECE AKO JE RODITELJ NEZAPOSLEN (ČL. 154, 160. I 162. PORODIČNIOG ZAKONA) | 14.04.2016. | Apelacioni sud |
OKOLNOSTI SLUČAJA KOJE MOGU UTICATI DA UKUPNA VISINA IZDRŽAVANJA DETETA BUDE MANJA OD MINIMALNE SUME IZDRŽAVANJA (ČL. 154., 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.04.2016. | Apelacioni sud |
DUŽNOST RODITELJA DA DOPRINOSI IZDRŽAVANJU SVOJE DECE IAKO JE NEZAPOSLEN (ČL. 154., 160. I 162. PORODIČNIOG ZAKONA) | 14.04.2016. | Apelacioni sud |
UTICAJ FIKCIJE UPISA SUPRUŽNIKA- SUVLASNIKA ZAJEDNIČKE IMOVINE NA ISTINITOST I POUZDANOST PODATAKA UPISANIH U KATASTAR NEPOKRETNOSTI (ČL. 63. ZAKONA O DRŽAVNOM PREMERU I KATASTRU I ČL. 176. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 6. ZAKONA O HIPOTECI) | 14.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
POVEĆAVANJE VISINE IZDRŽAVANJA DETETA ZBOG PROMENJENIH OKOLNOSTI (ČL. 160., 162. I 164. PORODIČNIOG ZAKONA) | 14.04.2016. | Apelacioni sud |
SMANJENJE VISINE IZDRŽAVANJA I OBAVEZA PLAĆANJA IZDRŽAVANJA NEZAPOSLENOG DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 160, 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
IZIGRAVANJE PRAVA POVERIOCA IZDRŽAVANJA UGOVOROM O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU (ČL. 155. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ODREĐIVANJE KONTAKTA IZMEĐU DETETA I OCA OSUĐENOG ZBOG NASILJA U PORODICI (ČL. 65, 197. I 199. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
MERA UZDRŽAVANJA OD PRISTUPA U STAMBENI I RADNI PROSTOR ZBOG PONAŠANJA SUPRUŽNIKA (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA JOŠ JEDNOG DETETA I PRIHODI OD IZDAVANJA NEPOKRETNOSTI (ČL. 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.04.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ODREĐIVANJE PRIVREMENE MERE NA IMOVINI STEČENOJ U VANBRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 4. I 171. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 296. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU) | 04.04.2016. | Viši sud |
PRIBAVLJANJE STRUČNOG MIŠLJENJA ORGANA STARATELJSTVA U SPORU RADI ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.04.2016. | Apelacioni sud |
POREMEĆENI ODNOSI I RIZIK OD EVENTUALNOG NASILJA KAO USLOVI ZA IZRICANJE MERE ZAŠTITE (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
ODREĐIVANJE MERA ZAŠTITE KOD MEĐUSOBNOG UZNEMIRAVANJA ČLANOVA PORODICE (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.03.2016. | Apelacioni sud |
PONAŠANJE RODITELJA SA KOJIM DETE NE ŽIVI SUPROTNO INTERESIMA DETETA (ČL. 266. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
VIĐANJE DETETA PRILAGOĐENO RADNOM VREMENU RODITELJA (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UGROŽAVANJE EGZISTENCIJE RODITELJA POVEĆANIM IZNOSOM IZDRŽAVANJA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
MERE ZAŠTITE PREMA BRAČNOM DRUGU BEZ IZRICANJA MERE ZAŠTITE PREMA DECI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
PROMENE OKOLNOSTI NA STRANI DUŽNIKA I POVERIOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 155, 160, 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
NEMOGUĆNOST ZAJEDNIČNKOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA USLED NESUGLASICA RODITELJA (ČL. 75., 76., 226., 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE SUDA O POVERAVANJU DETETA U SLUČAJU NEDOSTATKA SPORAZUMA RODITELJA (ČL. 6, 76, 226, 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2016. | Apelacioni sud |
RAZGRANIČENJE IZMEĐU NASILNIKA I ŽRTVE KAO USLOV POSTOJANJA NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
STRUČNI PROFIL RADNIKA ZA PRIBAVLJANJE MIŠLJENJA DETETA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2016. | Apelacioni sud |
ISPITIVANJE PODOBNOSTI RODITELJA ZA SAMOSATLNO STARANJE BEZ OBZIRA NA IZRAŽENO MIŠLJENJE DETETA (ČL. 65. I 205. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2016. | Apelacioni sud |
USKRAĆIVANJE SVOJINSKOG PRAVA BRAČNOM DRUGU UPISOM DRUGOG BRAČNOG DRUGA KAO VLASNIKA OTKUPLJENOG STANA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 18. ZAKONA O STANOVANJU) | 10.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA VOĐENJE SPORA RADI OSTVARIVANJA PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
TUŽBA ZA UTVRĐENJE DA JE UČINJENO NASILJE U PORODICI KOJA NE SADRŽI ZAHTEV ZA ODREĐENJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA (ČL. 197, 198, 284. I 287. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
PREINAČENJE PRESUDE I UTICAJ NA POČETAK RAČUNANJA OBAVEZE DAVANJA IZDRŽAVANJA (ČL. 162., 163. I 164 PORODIČNOG ZAKONA) | 09.03.2016. | Apelacioni sud |
USVAJANJE ZAHTEVA ZA SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA JEDNE STRANE I NAKNADA TROŠKOVA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 153. ZPP) | 09.03.2016. | Apelacioni sud |
TRENUTAK OD KOGA SE RAČUNA OBAVEZA DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 163. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.03.2016. | Apelacioni sud |
NEREALNO PRIKAZIVANJE PRIHODA POVERIOCA IZDRŽAVANJA KAO OSNOV ZA PROMENU VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160., 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.03.2016. | Apelacioni sud |
NAČIN ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA DECE SA OCEM KOME JE IZREČENA MERA ZABRANE PRISTUPA MAJCI (ČL. 61., 77, 198. 270. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.03.2016. | Apelacioni sud |
NASILJE U PORODICI MEĐU SUPRUŽNICIMA I UTICAJ NA ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA SA DECOM, (ČL. 61., 198. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.03.2016. | Apelacioni sud |
IMOVINSKI ODNOSI ČLANOVA PORODIČNE ZAJEDNICE KAO IMOVINSKI ODNOSI SUPRUŽNIKA (ČL. 195., 196. I 357. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.03.2016. | Apelacioni sud |
SUPRUGA KAO TREĆE LICE KOJE IZJAVLJUJE PRIGOVOR PROTIV IZVRŠENJA NA ZAJEDNIČKOJ IMOVINI (ČL. 13. I 50. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU I ČL. 171., 174. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.03.2016. | Apelacioni sud |
IZVRŠENJE NA ZAJEDNIČKOJ IMOVINI SUPRUŽNIKA (ČL. 50. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU I ČL. 171,. 174. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.03.2016. | Apelacioni sud |
OSTVARIVANJE PRAVA DETETA NA SLOBODNO IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2016. | Apelacioni sud |
ELEMENTI PROCENE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2016. | Apelacioni sud |
PRENOŠENJE UDELA U STANU UGOVOROM O POKLONU KAO ISPLATA ALIMENTACIJE (ČL. 154. I 161. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.02.2016. | Viši sud |
OPHOĐENJE I KOMUNICIRANJE SA ČLANOVIMA PORODICE KOD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.02.2016. | Apelacioni sud |
IZRICANJE MERE ZABRANE PRIBLIŽAVANJA ŽRTVI NASILJA I BEZ MERE ISELJENJA NASILNIKA IZ STANA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.02.2016. | Apelacioni sud |
IZVRŠENJE NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.02.2016. | Apelacioni sud |
MERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA NA UDALJENOSTI KRAĆOJ OD 5 METARA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.02.2016. | Apelacioni sud |
PRIRODA MERA ZAŠTITE SPREČAVANJA NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.02.2016. | Apelacioni sud |
NEPOTPUNO USVOJENJE I MOGUĆNOST NASLEĐIVANJA (ČL. 358. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.02.2016. | Apelacioni sud |
NEZAPOSLENOST KAO JEDINI OSNOV ZA DOSUĐENJE IZDRŽAVANJA SUPRUŽNIKA (ČL. 151. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.02.2016. | Apelacioni sud |
NEPOSTOJANJE USLOVA ZA IZDRŽAVANJE VANBRAČNOG PARTNERA (ČL. 151. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.02.2016. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-3111/2013 – NAKNADNA I PREĆUTNA SAGLASNOST ORGANA STARATELJSTVA NA UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU ŠTIĆENIKA (ČL. 140. PORODIČNOG ZAKONA, ČL. 29., 103. I 107. ZOO I ČL. 195. ZAKONA O NASLEĐIVANJU) | 10.02.2016. | Ustavni sud |
ODLUČIVANJE SUDA O DODELI RODITELJSKOG PRAVA NA OSNOVU DVA SUPROTNA IZVEŠTAJA (ČL. 76. I 77. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 374. ZPP) | 04.02.2016. | Apelacioni sud |
NEDOSTATAK OBRAZLOŽENJA ZBOG ČEGA JE NAJBOLJI INTERES DETETA DA SE POVERI JEDNOM RODITELJU (ČL. 76. I 77. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 374. ZPP) | 04.02.2016. | Apelacioni sud |
OBAVEZA FORMIRANJA ZAJEDNIČKOG IZVEŠTAJA I PREPORUKE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 76. I 77. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 374. ZPP) | 04.02.2016. | Apelacioni sud |
STICANJE ZAJEDNIČKE IMOVINE PO OSNOVU PRIZNANICE KOJA PROIZVODI PRAVNO DEJSTVO UGOVORA O KUPOPRODAJI (ČL. 171. I 180. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 4. ZAKONA O PROMETU NEPOKRETNOSTI) | 03.02.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
POVERAVANJE DETETA JEDNOM RODITELJU KAO PRIVREMENA MERA SUDA U TOKU BRAKORAZVODNE PARNICE (ČL. 299. ZPP I ČL. 61. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE SUDA O POVERAVANJU DETETA U MLAĐEM UZRASTU JEDNOM RODITELJU (ČL. 77., 266., 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2016. | Apelacioni sud |
MAJKA KAO RODITELJ KOJI BOLJE ŠTITITI INTERESE DETETA U RANOM UZRASTU (ČL. 77., 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2016. | Apelacioni sud |
IZNOS IZDRŽAVANJA U ŠVAJCARSKIM FRANCIMA I PRESELJENJE RODITELJA KAO RAZLOG ZA ŽALBU (ČL. 375. ZPP I ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2016. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE SUDA O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA AKO SU OBA RODITELJA PODOBNA(ČL. 77, 270. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2016. | Apelacioni sud |
OKOLNOSTI KOJE UTIČU NA POVERAVANJE DETETA (ČL. 6. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.01.2016. | Apelacioni sud |
ZABRANA DALJEG MEĐUSOBNOG UZNEMIRAVANJA I PRIBLIŽAVANJA BIVŠEM SUPRUŽNIKU I STANU U KOJEM ŽIVI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.01.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ MERE ISELJENJA NA UTVRĐENJE SUVLASNIČKIH ODNOSA NA STANU (ČL. 180. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.01.2016. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ ODBIJANJA ZAHTEVA ZA OSTVARIVANJE INVALIDSKE PENZIJE POVERIOCA IZDRŽAVANJA NA OSTVARIVANJE PRAVA NA SUPRUŽANSKO IZDRŽAVANJE (ČL. 160. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.01.2016. | Apelacioni sud |
MAJKA KAO ZAKONSKI ZASTUPNIK DETETA (ČL. 72. I 76. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 76. ZPP) | 11.01.2016. | Apelacioni sud |
PROMENE OKOLNOSTI KOJE UTIČU NA MOGUĆNOST RODITELJA DA DOPRINOSI IZDRŽAVANJU DECE (ČL. 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.01.2016. | Apelacioni sud |
KOLIZIJSKO ZASTUPANJE MALOLETNOG DETETA U SLUČAJU RAZVEDENIH RODITELJA KOJI ZAJEDNIČKI VRŠE RODITELJSKO PRAVO (ČL. 72. I 76. I 265. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 76. ZPP) | 11.01.2016. | Apelacioni sud |
ODLUKA DETETA SA KOJIM RODITELJEM ŽELI DA ŽIVI (ČL. 60., 65. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.12.2015. | Apelacioni sud |
ZNAČAJ MIŠLJENJA DETETA (ČL. 60., 65. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.12.2015. | Apelacioni sud |
UTICAJ IZDRŽAVANJA KASNIJE ROĐENE DECE NA VISINU DOPRINOSA IZDRŽAVANJA DECE IZ PRETHODNE ZAJEDNICE (ČL. 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.12.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
ODNOS IZDRŽAVANJA RODITELJA I IZDRŽAVANJA SUPRUŽNIKA (ČL. 151. I 156. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.12.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
SAGLASNOST STARATELJSTVA KAO USLOV ZA PUNOVAŽNOST PRAVNOG POSLA (ČL. 11, 64, 137, 147. I 193. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 103. I 110. ZOO) | 26.11.2015. | Apelacioni sud |
MERODAVNO PRAVO ZA NASLEDNIČKU IZJAVU O ODRICANJU NASLEDSTVA LICA DELIMIČNO LIŠENOG POSLOVNE SPOSOBNOSTI (ČL. 11, 64, 137, 147. I 193. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 103. I 110. ZOO) | 26.11.2015. | Apelacioni sud |
NASLEDNIČKA IZJAVA O ODRICANJU NASLEDSTVA KOJA JE APSOLUTNO NIŠTAVA (ČL. 64, 137, 147. I 193. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 103. I 110. ZOO) | 26.11.2015. | Apelacioni sud |
NEVEZANOST GRANICAMA TUŽBENOG ZAHTEVA U SPORU RADI ZAŠTITE NASILJA U PORODICI (ČL. 198. I 287. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.11.2015. | Apelacioni sud |
POSTOJANJE JEDNOG AKTA PONAŠANJA KOJI IMA KARAKTER NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.11.2015. | Apelacioni sud |
KRIVIČNI POSTUPAK ZAVRŠEN ODLAGANJEM GONJENJA ZBOG KRIVIČNOG DELA NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.11.2015. | Apelacioni sud |
KVALIFIKACIJA PONAŠANJA KAO NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.11.2015. | Apelacioni sud |
UTICAJ ISPLATE DELA KREDITA UDELU BRAČNOG DRUGA (ČL. 171. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.11.2015. | Apelacioni sud |
ODNOS MOGUĆNOSTI DUŽNIKA I POTREBA POVERIOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.10.2015. | Apelacioni sud |
SOLEMNIZACIJA UGOVORA O PRODAJI NEPOKRETNOSTI BEZ PRETHODNE SAGLASNOSTI SUPRUŽNIKA (ČL. 93. I 93B ZAKONA O JAVNOM BELEŽNIŠTVU I ČL. 172. ZAKONA O VANPARNIČNOM POSTUPKU I ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 29. ZOO) | 20.10.2015. | Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije |
SAGLASNOST CENTRA ZA SOCIJALNI RAD KOD KUPOVINE NEPOKRETNOSTI ZA SVOJE MALOLETNO DETE (ČL. 193. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.10.2015. | Stručni savet Javnobeležničke komore Srbije |
SUKOB INTERESA ORGANA STARATELJSTVA KAO TUŽIOCA ZA DAVANJE MIŠLJENJA O KOMPETENTNOSTI RODITELJA ZA VRŠENJE ILI LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 264. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.10.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
NEOBAVEZNOST „OVERAVANJA“ OD STRANE JAVNOG BELEŽNIKA SPORAZUMA O ZAKONSKOM IZDRŽAVANJU I DEOBI ZAJEDNIČKE IMOVINE SUPRUŽNIKA (ČL. 40, 161. I 179. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.09.2015. | Apelacioni sud |
UTICAJ MOGUĆNOSTI PUNOLETNOG DETETA DA DOPRINOSI SVOM IZDRŽAVANJU NA PRESTANAK PRAVA (ČL. 155. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.09.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
OGRANIČAVANJE PRAVA VANBRAČNIH PARTNERA (ČL. 4. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.08.2015. | Upravni sud |
POKAZATELJI POSTOJANJA SPOSOBNOSTI ZA RASUĐIVANJE U VREME ZAKLJUČENJA BRAKA (ČL. 18. I 34. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.07.2015. | Apelacioni sud |
POSTOJANJE USLOVA ZA PRODUŽENJE OBAVEZE IZDRŽAVANJA BIVŠEG SUPRUŽNIKA (ČL. 151. I 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.07.2015. | Apelacioni sud |
DEOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE BRAČNIH DRUGOVA UNETE U DRUŠTVO (ČL. 184. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.07.2015. | Apelacioni sud |
STICANJE PRAVA SVOJINE BRAČNOG DRUGA NA OSNOVU ADAPTACIJE OBJEKTA (ČL. 20. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA I ČL. 170. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.07.2015. | Apelacioni sud |
POJAM REDOVNOG ŠKOLOVANJA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.07.2015. | Apelacioni sud |
OPRAVDANI RAZLOZI ZA PRESTANAK IZDRŽAVANJA RAZVEDENOG SUPRUŽNIKA (ČL. 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.07.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
BUDUĆE IZDRŽAVANJE DETETA KAO PREDMET SPORAZUMA (ČL. 103. ZOO I ČL. 8. I 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.06.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
NIVO DOKAZANOSTI ČINJENICA ZA DONOŠENJE PRIVREMENE MERE (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 296. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU) | 22.05.2015. | Apelacioni sud |
PREDUSLOV ZA NASTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA RODITELJA OD STRANE PUNOLETNOG DETETA (ČL. 156. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.05.2015. | Apelacioni sud |
NEOPHODNI USLOVI ZA ODREĐIVANJE SUPRUŽANSKOG IZDRŽAVANJA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.04.2015. | Apelacioni sud |
NAČIN PLAĆANJA IZDRŽAVANJA (ČL. 160-164. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.04.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ Už-2095/2012 – VREME ZA KOJE NASTUPA APSOLUTNA ZASTARELOST KRIVIČNOG DELA KAO KRITERIJUM OCENE BLAGOVREMENOSTI RADNJI SUDA I POJAČANA ODGOVORNOST DRŽAVE ZA SPREČAVANJE NASILJA U PORODICI (ČL. 14. ZKP I ČL. 89. ZAKONA O USTAVNOM SUDU) | 25.03.2015. | Ustavni sud |
BRAČNI UGOVOR KAO OSNOV NASLEĐIVANJA (ČL. 179. ZAKONA O NASLEĐIVANJU I ČL. 188. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.03.2015. | Apelacioni sud |
BRAČNI UGOVOR KAO OSNOV ODRICANJA OD NASLEĐA (ČL. 218. ZAKONA O NASLEĐIVANJU I ČL. 188. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.03.2015. | Apelacioni sud |
OBAVEZA POSTUPAJUĆEG SUDIJE PRILIKOM OVERE BRAČNOG UGOVORA (ČL. 188. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.03.2015. | Apelacioni sud |
POJAM NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 6, 61, 78. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
PUNOVAŽNOST UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU ZAKLJUČENOG SA POSLOVNO NESPOSOBNIM DAVAOCEM IZDRŽAVANJA (ČL. 194. ZAKONA O NASLEĐIVANJU, ČL. 56. ZOO I ČL. 64. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.02.2015. | Vrhovni kasacioni sud |
UVEĆANJE VREDNOSTI BRAČNE SUTEKOVINE NAKON PRESTANKA ZAJEDNICE ŽIVOTA (ČL. 175. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.01.2015. | Apelacioni sud |
ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA MALOLETNOG DETETA SA RODITELJEM KOJI SE NALAZI NA IZDRŽAVANJU KAZNE ZATVORA (ČL. 67. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.12.2014. | Apelacioni sud |
PREKID OBAVLJANJA DELATNOSTI ORTAKA ZBOG PORODILJSKOG ODSUSTVA (ČL. 80. ZAKONA O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA) | 03.12.2014. | Viši sud |
STAVLJANJE LICA POD STARATELJSTVO I LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI (ČL. 124, 125, 132 I 329. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 199. ZAKONA O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU) | 24.10.2014. | Upravni sud |
ČINJENICE OD ZNAČAJA ZA DONOŠENJE ODLUKE O UTVRĐIVANJU OČINSTVA (ČL. 55. I 260. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.10.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
PRIVREMENE MERE U POSTUPCIMA U VEZI PORODIČNIH ODNOSA (ČL. 260. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU I ČL. 204. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.09.2014. | Viši sud |
PRAVO ČLANOVA UŽE PORODICE ŠTETNIKA NA NAKNADU NEMATERIJALNE ŠTETE OD STRANE OSIGURAVAČA (ČL. 21. ZAKONA O OBAVEZNOM OSIGURANJU U SAOBRAĆAJU I ČL. 85. ZAKONA O OSIGURANJU IMOVINE I LICA) | 26.09.2014. | Apelacioni sud |
RELEVANTNOST REDOSLEDA IZDRŽAVANJA ZA PODNOŠENJE TUŽBE (ČL. 154. I 166. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2014. | Apelacioni sud |
LUKSUZNE I OSNOVNE POTREBE DETETA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.09.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
UTICAJ NA VISINU IZDRŽAVANJA U SLUČAJU PROMENE OKOLNOSTI KOD OBE STRANE (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.09.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
POVEĆANJE DOPRINOSA ZA IZDRŽAVANJE ZBOG VEĆEG STANDARDA DRŽAVE U KOJOJ DUŽNIK IZDRŽAVANJA ŽIVI I RADI (ČL. 154, 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.09.2014. | Apelacioni sud |
RAZDVAJANJE RASPRAVLJANJA I ODLUČIVANJA PRED SUDOM SUPROTNO ODREDBAMA POSEBNOG ZAKONA (ČL. 279. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 198. ZPP) | 01.09.2014. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O BRAČNOM STATUSU I IZDRŽAVANJU U BRAČNOM SPORU (ČL. 279. I 280. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2014. | Apelacioni sud |
PRAVO RODITELJA DA DETETU SLOBODNO ODREDE PREZIME (ČL. 345. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.08.2014. | Poverenik za zaštitu ravnopravnosti |
OBJEKTIVNA NESPOSOBNOST ZA VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA USLED TRENUTNOG STICAJA ŽIVOTNIH OKOLNOSTI (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.07.2014. | Apelacioni sud |
PRAVO STANOVANJA DETETA I RODITELJA KOJI VRŠI RODITELJSKO PRAVO (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.07.2014. | Apelacioni sud |
POZIVANJE NA ROČIŠTA PRIVREMENOG ZASTUPNIKA KAO BITNA POVREDA POSTUPKA (ČL. 80. I 361. ZPP I ČL. 137. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.06.2014. | Viši sud |
USLOV ZA ISTICANJE OBLIGACIONOG TRAŽENJA PO OSNOVU SUVLASNIČKOG UDELA SUPRUŽNIKA (ČL. 16. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA I ČL. 177. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.06.2014. | Apelacioni sud |
ZABELEŽBA O ZAJEDNIČKOJ SVOJINI SUPRUŽNIKA I NAČELO POUZDANJA U ISTINITOST I TAČNOST PODATAKA U KATASTRU NEPOKRETNOSTI (ČL. 176. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 63, 76, 81. I 82. ZAKONA O DRŽAVNOM PREMERU I KATASTRU) | 05.06.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
KREDIT UPOTREBLJEN ZA OSNIVANJE PRAVNOG LICA ČIJI PRIHODI SLUŽE PODMIRENJU POTREBA ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA SUPRUŽNIKA (ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
ELEMENTI ZA PROCENU NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.05.2014. | Viši sud |
PRAVO SVOJINE BRAČNIH DRUGOVA NA STANU KOJI JE STEČEN OTKUPOM IZ DRUŠTVENE SVOJINE (ČL. 171. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.05.2014. | Apelacioni sud |
ZASTOJ U POLAGANJU ISPITA PUNOLETNOG DETETA NA REDOVNOM ŠKOLOVANJU (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.05.2014. | Vrhovni kasacioni sud |
OSPORAVANJE OČINSTVA UPISANOG U MATIČNE KNJIGE ROĐENIH NA OSNOVU PRIZNANJA (ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.05.2014. | Apelacioni sud |
PRESTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA ZBOG PREKIDA REDOVNOG STUDIRANJA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.05.2014. | Apelacioni sud |
PREURANJENOST TUŽBE ZA UTVRĐIVANJE OČINSTVA ZBOG NEPOSTOJANJA PROCESNIH PRETPOSTAVKI ZA NJENO PODNOŠENJE (ČL. 251. I 305. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.05.2014. | Apelacioni sud |
MOGUĆNOSTI DAVAOCA KAO KRITERIJUM ZA ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.04.2014. | Apelacioni sud |
PRAVO STANOVANJA MALOLETNE DECE NA STANU KOJI JE PREDMET DEOBE (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 154. ZAKONA O VANPARNIČNOM POSTUPKU) | 16.04.2014. | Apelacioni sud |
ČINJENICE OD ZNAČAJA ZA UTVRĐIVANJE VREDNOSTI POKLONA MEĐU SUPRUŽNICIMA (ČL. 190. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.04.2014. | Apelacioni sud |
FIZIČKO LICE KAO OBVEZNIK POREZA NA ORUŽJE DOBIJENOG NA POKLON ILI U ZNAK ZAHVALNOSTI ZA IZUZETAN DOPRINOS PREMINULOG ČLANA PORODICE (ČL. 21, 23. I 25. ZAKONA O POREZIMA NA UPOTREBU, DRŽANJE I NOŠENJE DOBARA) | 31.03.2014. | Upravni sud |
ODBIJANJE VEŠTAČENJA DNK METODOM RADI UTVRĐIVANJA VEROVATNOSTI OČINSTVA (ČL. 55. I 59. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.03.2014. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-15/2011 – IZDRŽAVANJE DETETA KOJE ŽIVI SA DUŽNIKOM I DETETA KOJE NE ŽIVI SA DUŽNIKOM IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.03.2014. | Ustavni sud |
ODGOVORNOST RODITELJA KAO PARAMETAR KOD LIŠENJA RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. I 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.03.2014. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-300/2012 – ZAJEDNIČKA OPSERVACIJA DETETA I RODITELJA PRILIKOM DAVANJA NALAZA I STRUČNOG MIŠLJENJA O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.02.2014. | Ustavni sud |
BRAT KAO NUŽNI SUPARNIČAR U SPORU O ZAKONSKOM IZDRŽAVANJU (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2014. | Apelacioni sud |
PREDMET DEOBE ZAJEDNIČKE IMOVINE BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 171. I 177. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.01.2014. | Apelacioni sud |
POSTUPAK UTVRĐIVANJA UDELA BRAČNIH DRUGOVA U IMOVINI STEČENOJ U BRAKU (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.01.2014. | Apelacioni sud |
POSTOJANJE VANBRAČNE ZAJEDNICE KOJA VODI ZAJEDNIČKOM STICANJU (ČL. 191. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.01.2014. | Apelacioni sud |
NAMERA ZAKLJUČENJA BRAKA U VANBRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 4. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.01.2014. | Apelacioni sud |
ODSUSTVO ZBOG POSLA I ODSUSTVO ZBOG PRIVREMENOG RADA U INOSTRANSTVU VANBRAČNOG PARTNERA (ČL. 4. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.01.2014. | Apelacioni sud |
SPORAZUM O ZAJEDNIČKOM STICANJU U VANBRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 191. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.01.2014. | Apelacioni sud |
ZAŠTITA PRAVA NA OČUVANJE SOPSTVENOG IDENTITETA (ČL. 59. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.01.2014. | Apelacioni sud |
NALAZ I MIŠLJENJE ORGANA STARATELJSTVA KOJI JE PODNEO TUŽBU ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.01.2014. | Apelacioni sud |
ZASTUPANJE DETETA KOD SAMOSTALNOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 68. I 72. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.01.2014. | Apelacioni sud |
NADLEŽNOST SUDA I PRIMENA PRAVA KOD RAZVODA BRAKA ZAKLJUČENOG U KONZULATU (ČL. 35. I 61. ZAKONA O REŠAVANJU SUKOBA ZAKONA SA PROPISIMA DRUGIH ZEMALJA, ČL. 38. I 39. ZPP I ČL. 209. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2014. | Apelacioni sud |
POVREMENA ZAJEDNICA ŽIVOTA KAO USLOV ZA PONIŠTAJ BRAKA (ČL. 32. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2014. | Apelacioni sud |
RELEVANTNOST RAZLOGA KOJI SU DOVELI DO PRESTANKA ZAJEDNICE ŽIVOTA ZA NIŠTAVOST BRAKA (ČL. 32. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2014. | Apelacioni sud |
DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA USLED PASIVNOSTI U POGLEDU DAVANJA SAGLASNOSTI ZA ODLAZAK DETETA U INOSTRANSTVO (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.12.2013. | Apelacioni sud |
KUMULATIVNO ISPUNJENJE USLOVA ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA SUPRUŽNIČKO IZDRŽAVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.12.2013. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O PITANJIMA KOJA BITNO UTIČU NA ŽIVOT DETETA U SITUACIJI KADA NISU KOMPROMITOVANA (ČL. 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.12.2013. | Apelacioni sud |
PRAVO NA KOMPLETNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU DECE, TRUDNICA I PORODILJA (ČL. 1-5 ZAKONA O OSTVARIVANJU PRAVA NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU DECE, TRUDNICA I PORODILJA) | 02.12.2013. | Republički fond za zdravstveno osiguranje |
PRIHODI U VIDU POKLONA I FINANSIJSKE POMOĆI PRIJATELJA I PORODICE (ČL. 3. I 44. ZAKONA O ODUZIMANJU IMOVINE PROISTEKLE IZ KRIVIČNOG DELA) | 20.11.2013. | Apelacioni sud |
DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA KAO POSLEDICA NESAVESNOG VRŠENJA PRAVA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.10.2013. | Vrhovni kasacioni sud |
ODREĐIVANJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI NA OSNOVU OCENE ČINJENICA UTVRĐENIH U POSTUPKU PRED CENTROM ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.10.2013. | Apelacioni sud |
PREUZIMANJE OBAVEZA MALOLETNIKA IZ UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU OD STRANE ZAKONSKOG ZASTUPNIKA (ČL. 193. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.10.2013. | Apelacioni sud |
OPRAVDANOST IZMEŠTANJA „SOCIO-MATERIJALNO UGROŽENE DECE“ IZ PORODICA POREKLA U HRANITELJSKE PORODICE (ČL. 60. I 110. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 40. I 48. ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI) | 15.10.2013. | Poverenik za zaštitu ravnopravnosti |
DEFINISANJE POJMA REDOVNOG STUDENTA(ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.10.2013. | Apelacioni sud |
IMOVINSKE PRILIKE KAO FAKTOR KOJI UTIČE NA NEIZRICANJE MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.10.2013. | Apelacioni sud |
PRAVA NOSIOCA IZVORNOG PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2013. | Apelacioni sud |
POSLEDICE PROPUSTA VLASNIKA DA PRILIKOM KONSTITUISANJA PRAVA STANOVANJA ZAHTEVA UTVRĐIVANJE SUPOSEDA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2013. | Apelacioni sud |
NESPOSOBNOST ZA VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA U PUNOM KAPACITETU (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.09.2013. | Apelacioni sud |
PONIŠTAJ BRAKA ZBOG NEDOSTATKA NAMERE ZA USPOSTAVLJANJEM ZAJEDNICE ŽIVOTA (ČL. 16. I 32. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.09.2013. | Apelacioni sud |
ZAKONSKA ZATEZNA KAMATA NA RAZLIKU MANJE ISPLAĆENE PORODIČNE PENZIJE (ČL. 277. I 278. ZOO) | 11.09.2013. | Viši sud |
MOMENAT NASTANKA OBAVEZE IZDRŽAVANJA (ČL. 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.09.2013. | Apelacioni sud |
SUVLASNIČKA I UPRAVLJAČKA PRAVA U PRIVREDNOM SUBJEKTU PO OSNOVU STICANJA U BRAKU (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.08.2013. | Apelacioni sud |
ODSUSTVO ELEMENTARNE BRIGE RODITELJA ZA DETE (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.07.2013. | Apelacioni sud |
ISPUNJENOST USLOVA ZA DELIMIČNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.07.2013. | Apelacioni sud |
PRAVO NA REGRES KOD PRAVNE OBAVEZE DAVANJA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.07.2013. | Apelacioni sud |
MINIMALNA SUMA IZDRŽAVANJA KAO ORJENTIR (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.07.2013. | Apelacioni sud |
OBAVEZNOST IMPLEMENTACIJE PREDLOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U PRESUDU (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.07.2013. | Apelacioni sud |
VISINA IZNOSA ZA IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. I ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.07.2013. | Apelacioni sud |
TUŽBA RADI NAKNADE IZDRŽAVANJA MAJKA DETETA PO PROTEKU ROKA ZA KOJI TRAJE IZDRŽAVANJE (ČL. 153. I 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.07.2013. | Vrhovni kasacioni sud |
DONJA STAROSNA GRANICA ZA SLOBODNO IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA DETETA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.06.2013. | Apelacioni sud |
REGRESNI ZAHTEV ZA NAKNADU SRAZMERNOG DELA TROŠKOVA ZA IZDRŽAVANJE (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.06.2013. | Apelacioni sud |
ODBIJANJE ZAHTEVA ZA SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA RODITELJA KOJI OPSTRUIRA ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA DETETA SA DRUGIM RODITELJEM (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.06.2013. | Apelacioni sud |
UVAŽAVANJE ŽELJA DETETA KOD PROCENE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.06.2013. | Apelacioni sud |
MIŠLJENJE DETETA FORMIRANO POD UTICAJEM MANIPULATIVNOG PONAŠANJA RODITELJA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2013. | Apelacioni sud |
IZOSTANAK FORMALNOG NALOGA O PREDAJI DECE (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2013. | Apelacioni sud |
IZOSTANAK RAZLOGA ZA LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 60, 81. I 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2013. | Apelacioni sud |
ODREĐENOST DOPRINOSA IZDRŽAVANJU U PROCENTUALNOM IZNOSU OD MESEČNE NETO ZARADE (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2013. | Apelacioni sud |
POSLEDICE SINDROMA OTUĐENJA OD RODITELJA SA KOJIM DETE NE ŽIVI (ČL. 61. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2013. | Apelacioni sud |
ZASNIVANJE HIPOTEKE NA ZAJEDNIČKOJ IMOVINI STEČENOJ U BRAKU (ČL. 2, 6. I 8. ZAKONA O HIPOTECI I ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.06.2013. | Apelacioni sud |
PROCENA NAJBOLJEG INTERESA DETETA U ODSUSTVU MIŠLJENJA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.06.2013. | Apelacioni sud |
ISPUNJENOST USLOVA ZA ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA DETETA I LICA SA KOJIM GA VEŽE POSEBNA BLISKOST (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.06.2013. | Apelacioni sud |
DELIMIČNA NIŠTAVOST HIPOTEKE (ČL. 6. I 8. ZAKONA O HIPOTECI I ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 18. I 105. ZOO) | 12.06.2013. | Apelacioni sud |
POSTUPANJE BANKE KOD KOD ZASNIVANJA I UPISA HIPOTEKE NA BRAČNOJ IMOVINI (ČL. 6. I 8. ZAKONA O HIPOTECI I ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL.18. ZOO) | 12.06.2013. | Apelacioni sud |
ISPUNJENOST PROCESNIH PRETPOSTAVKI ZA VOĐENJE NOVE PARNICE U ISTOJ STVARI (ČL. 294. ZPP I ČL. 251. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.06.2013. | Apelacioni sud |
PRODUŽAVANJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI DOK TRAJU RAZLOZI ZBOG KOJIH JE ODREĐENA (ČL. 199. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2013. | Apelacioni sud |
UPUĆIVANJE RUŽNIH REČI KAO NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.05.2013. | Apelacioni sud |
NEPRECIZNOST PRILIKOM ODREĐIVANJA NAČINA ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.05.2013. | Apelacioni sud |
NADLEŽNOST ZA DONOŠENJE ODLUKE O KOREKTIVNOM NADZORU (ČL. 80. I 341. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.05.2013. | Apelacioni sud |
NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE KOD ODREĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.05.2013. | Apelacioni sud |
UTICAJ STRUKTURE LIČNOSTI RODITELJA NA DONOŠENJE ODLUKE O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.05.2013. | Apelacioni sud |
URAČUNAVANJE VANREDNIH IZDATAKA U VISINU IZDRŽAVANJA (ČL. 154. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.05.2013. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 296. I 297. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU I ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2013. | Viši sud |
ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA RODITELJA I DETETA SA SMETNJAMA U PSIHOFIZIČKOM RAZVOJU (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.04.2013. | Apelacioni sud |
RAZLIČITI VIDOVI PODMIRIVANJA POTREBA PRIMAOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 154, 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.04.2013. | Apelacioni sud |
POVEĆANJE VISINE IZDRŽAVANJA DECE USLED PROMENJENIH OKOLNOSTI (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.04.2013. | Apelacioni sud |
NEDOZVOLJENA MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.04.2013. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE ZA RADNO SPOSOBNOG BRAČNOG PARTNERA KOJI JE SVOJEVOLJNO NAPUSTIO ZAJEDNICU ŽIVOTA (ČL. 151. I 152. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.03.2013. | Apelacioni sud |
LIŠENJE RODITELJA PRAVA DA ODLUČUJE O PITANJIMA KOJA BITNO UTIČU NA ŽIVOT DETETA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2013. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA POTPUNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.03.2013. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-2289/2010 – IZVOĐENJE VELIKOG BROJA DOKAZA NA PREDLOG STRANKE I IZDRŽAVANJE NAKON PRESTANKA BRAKA (ČL. 10. ZPP I ČL. 151. I 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.03.2013. | Ustavni sud |
PRAVO STANOVANJA RODITELJA NA OSNOVU PRAVA DETETA (ČL. 194. I 263. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.03.2013. | Vrhovni kasacioni sud |
SUPARNIČARSKA ZAJEDNICA U SPOROVIMA ZA ZAŠTITU PRAVA DETETA (ČL. 256. I 263. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 211. ZPP) | 13.03.2013. | Vrhovni kasacioni sud |
SUVLASNIČKI DEO NA AUTOMOBILU KUPLJENOM NA KREDIT SREDSTVIMA JEDNOG SUPRUŽNIKA (ČL. 29. I 177. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.03.2013. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA OPOZIV UGOVORA O POKLONU (ČL. 190. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.03.2013. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA UMANJENJE UTVRĐENE VISINE IZDRŽAVANJA MALOLETNE DECE (ČL. 154, 162. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2013. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJA PREMA STVARNIM PRIHODIMA I PREMA MOGUĆNOSTIMA DA ISTI OSTVARE (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.02.2013. | Apelacioni sud |
OBOSTRANA OBAVEZA RODITELJA DA DOPRINOSE IZDRŽAVANJU DETETA (ČL. 154, 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.02.2013. | Apelacioni sud |
UTICAJ PRIHODA OSTVARENIH POLJOPRIVREDNOM PROIZVODNJOM NA VISINU IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.02.2013. | Apelacioni sud |
NEMOGUĆNOST OSLOBOĐENJA OD TAKSENE OBAVEZE (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.02.2013. | Apelacioni sud |
NEZNATNO I ZNATNO UVEĆANJE POSEBNE IMOVINE SUPRUŽNIKA (ČL. 170. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.02.2013. | Apelacioni sud |
STICANJE PRAVA SVOJINE ADAPTACIJOM OBJEKTA KOJI PREDSTAVLJA POSEBNU IMOVINU SUPRUŽNIKA (ČL. 170 PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 24. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA) | 07.02.2013. | Apelacioni sud |
PRESTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA NAKON POBOLJŠANJA MATERIJALNIH PRILIKA DAVAOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.02.2013. | Apelacioni sud |
MINIMALNI PROCENAT VISINE IZDRŽAVANJA MALOLETNOG DETETA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.01.2013. | Apelacioni sud |
KARAKTER EMOTIVNE VEZE-ZAJEDNICE KAO BITAN USLOV ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG SMRTI BLISKOG LICA (ČL. 201. ZOO I ČL. 4. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.01.2013. | Apelacioni sud |
ADAPTACIJA DETETA NA OKOLINU KAO RAZLOG ZA POVERAVANJE DETETA RODITELJU (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.01.2013. | Apelacioni sud |
PREJUDICIRANJE ODLUKE O TUŽBENOM ZAHTEVU KOD PREDLOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 374. ZPP I ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.01.2013. | Viši sud |
PREJUDICIRANJE SUDSKE ODLUKE KOD UREĐIVANJA LIČNIH ODNOSA IZMEĐU RODITELJA I DECE (ČL. 374. ZPP I ČL. 61. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.01.2013. | Viši sud |
PONIŠTAJ IZJAVE O PRIZNANJU OČINSTVA (ČL. 54. I 253. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2013. | Apelacioni sud |
SOLIDARNA ODGOVORNOST ČLANOVA PORODIČNE ZAJEDNICE ZBOG NEPLAĆENE ZAKUPNINE (ČL. 414. ZOO I ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2013. | Apelacioni sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA KOD OSPORAVANJA OČINSTVA (ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.01.2013. | Apelacioni sud |
KRUG LICA PREMA KOJIMA SE MOŽE USTANOVITI PRAVO STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.12.2012. | Apelacioni sud |
ODSUSTVO POTPUNOG GUBITKA RADNE SPOSOBNOSTI I PRAVO NA SUPRUŽNIČKO IZDRŽAVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.11.2012. | Apelacioni sud |
RAZLOZI PRAVIČNOSTI KOD ODLUKE O TROŠKOVIMA POSTUPKA U PORODIČNOM SPORU (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.11.2012. | Viši sud |
MIŠLJENJE DETETA KAO BITAN ELEMENT ZA UTVRĐIVANJE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 60. I 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.11.2012. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA NEDOPUSTIVOST IZVRŠENJA NA ZAJEDNIČKOJ NEPOKRETNOSTI SUPRUŽNIKA (ČL. 23. ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUPKU I ČL. 171. I 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.11.2012. | Apelacioni sud |
MESNA NADLEŽNOST SUDA U SPORU ZA ZAŠTITU OD NASILJA U PORODICI (ČL. 283. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.11.2012. | Viši sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE TUŽBE ZA ZAŠTITU PRAVA DETETA (ČL. 61. I 263. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.10.2012. | Apelacioni sud |
NESPOSOBNOST ZA RAD I NEZAPOSLENOST KAO ALTERNATIVNO POSTAVLJENI USLOVI ZA IZDRŽAVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.09.2012. | Vrhovni kasacioni sud |
OSNOVANOST ZAHTEVA ZAKONSKOG NASLEDNIKA ZA OKONČANJE POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.09.2012. | Apelacioni sud |
NEBLAGOVREMENOST TUŽBE RADI OSPORAVANJA OČINSTVA (ČL. 252. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2012. | Apelacioni sud |
BESTERETNO ZAŽIVOTNO RASPOLAGANJE KAO KOREKTIVNI FAKTOR VISINE IZDRŽAVANJA SUPRUŽNIKA (ČL. 162. I 166. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.08.2012. | Apelacioni sud |
ZAHTEV ZA UTVRĐIVANJE SUVLASNIŠTVA NA NEPOKRETNOSTI OBUHVAĆENE SPORAUMOM O DEOBI (ČL. 178. I 179. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.08.2012. | Apelacioni sud |
STICANJE STATUSA OSNIVAČA PRIVREDNOG DRUŠTVA DEOBOM ZAJEDNIČKE IMOVINE PREKO ULOGA UNETOG U DRUŠTVO (ČL. 177. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 50. ZAKONA O PREDUZEĆIMA) | 02.08.2012. | Apelacioni sud |
PROCENA USLOVA PRILIKOM ODREĐIVANJA SAMOSTALNOG VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.07.2012. | Apelacioni sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ IU-3/2005 ( ČL.1. I 15. ZAKONA I IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVIMA BORACA, VOJNIH INVALIDA I ČLANOVA NJIHOVIH PORODICA ) | 20.07.2012. | Ustavni sud |
OBAVEZA DOKAZIVANJA VEĆEG UDELA U STICANJU ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 18. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA I ČL. 195. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.07.2012. | Apelacioni sud |
POVLAČENJE TUŽBE ZA PONIŠTENJE PRIZNANJA OČINSTVA (ČL. 253. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 202. ZPP) | 11.07.2012. | Viši sud |
TUŽBA RADI PONIŠTAJA IZJAVE O PRIZNANJU OČINSTVA DATE U ZABLUDI (ČL. 54. I 253. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.07.2012. | Viši sud |
NARUŠAVANJE PSIHIČKOG ZDRAVLJA SUPRUŽNIKA NAKON RAZVODA BRAKA (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.06.2012. | Apelacioni sud |
UVAŽAVANJE INTERESA MALOLETNE DECE PRI ODLUČIVANJU O ZAHTEVU ZA PRAVO STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2012. | Apelacioni sud |
MIŠLJENJE DETETA O PRAVU STANOVANJA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2012. | Apelacioni sud |
OGRANIČAVANJE PRAVA NA DOM KAO MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.06.2012. | Apelacioni sud |
ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA U STRANOJ VALUTI (ČL. 161. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.06.2012. | Apelacioni sud |
UTICAJ PROTEKA VREMENA ZBOG NESPROVOĐENJA ODLUKE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA NA PONAŠANJE DETETA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2012. | Apelacioni sud |
USAGLAŠAVANJE ODLUKE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA SA FAKTIČKIM STANJEM (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2012. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE RODITELJA KAO PRIRODNA OBLIGACIJA DETETA (ČL. 156. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 213. ZOO) | 05.06.2012. | Viši sud |
OBAVEZA DRŽAVE DA OBEZBEDI ADEKVATAN NADZOR NAD VRŠENJEM RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 6, 79. I 80. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2012. | Apelacioni sud |
PRIVREMENO UREĐENJE VISINE IZDRŽAVANJA DECE (ČL. 73. I 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.05.2012. | Viši sud |
USLOVLJENOST SUPRUŽNIČKOG IZDRŽAVANJA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.05.2012. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE U SLUČAJU NAPUŠTANJA NEMOĆNOG SUPRUŽNIKA BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA (ČL. 25. I 28. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.05.2012. | Apelacioni sud |
MINIMALNA SUMA IZDRŽAVANJA KAO ORIJENTIR SUDU (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.05.2012. | Apelacioni sud |
OVLAŠĆENJE PUNOMOĆNIKA ZA PRIJEM PRESUDE I ULAGANJE ŽALBE U BRAČNOM SPORU (ČL. 221. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.05.2012. | Apelacioni sud |
PRIVIDAN SPORAZUM O ZAJEDNIČKOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 76. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.04.2012. | Apelacioni sud |
POSTAVLJANJE KOLIZIJSKOG STARATELJA MALOLETNOM DETETU (ČL. 265. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.04.2012. | Apelacioni sud |
OSPORAVANJE OČINSTVA OD STRANE NASLEDNIKA (ČL. 56. I 254. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.04.2012. | Apelacioni sud |
KRITERIJUMI ZA PROMENU VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.04.2012. | Apelacioni sud |
VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA U SLUČAJU SMRTI JEDNOG RODITELJA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.03.2012. | Vrhovni kasacioni sud |
ODREĐIVANJE TROŠKOVA POSTUPKA U PORODIČNOM SPORU (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.03.2012. | Viši sud |
POKLONI DOBIJENI PRILIKOM VENČANJA KAO ZAJEDNIČKA IMOVINA (ČL. 168. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.03.2012. | Viši sud |
STICANJE UDELA NA OSNOVU UGOVORA O OTKUPU STANA BRAČNOG DRUGA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 16. ZAKONA O STANOVANJU) | 24.03.2012. | Apelacioni sud |
ODNOS DETETA SA SRODNICIMA I DRUGIM BLISKIM LICIMA (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2012. | Apelacioni sud |
AKTIVNA LEGITIMACIJA KOD PODNOŠENJA TUŽBE ZA REGRES IZDRŽAVANJA (ČL. 165. I 278. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.03.2012. | Apelacioni sud |
PROCENA NAJBOLJEG INTERESA DETETA KAO OBAVEZA SUDA (ČL. 266. I 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.03.2012. | Apelacioni sud |
ZAJEDNIČKA IMOVINA SUPRUŽNIKA U ODSUSTVU ZAJEDNICE ŽIVOTA, RADA I PRIVREĐIVANJA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2012. | Apelacioni sud |
NAKNADA ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA LIČNOSTI DETETA KOD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.01.2012. | Viši sud |
LEGITIMACIJA ZA PODNOŠENJE TUŽBE (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.01.2012. | Apelacioni sud |
UVAŽAVANJE ŽELJE DETETA U SPORU ZA VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 60. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.01.2012. | Apelacioni sud |
SOLIDARNA ODGOVORNOST SUPRUŽNIKA ZA DUG PO OSNOVU ZAJMA UPOTREBLJENOG ZA POTREBE ZAJEDNICE (ČL. 414. ZOO I ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.12.2011. | Apelacioni sud |
PROTIVPRAVNO ODVOĐENJE I PROMENA MESTA BORAVKA DETETA BEZ SAGLASNOSTI DRUGOG RODITELJA (ČL. 76. I 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.12.2011. | Viši sud |
ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ UŽ-652/2009 – KRIVICA ZA PREKID BRAČNE ZAJEDNICE KAO USLOV ZA ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.11.2011. | Ustavni sud |
SUDSKA ODLUKA KAO ZAMENA SAGLASNOSTI RODITELJA ZA PROMENU PREBIVALIŠTA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.11.2011. | Apelacioni sud |
NALAZ I STRUČNO MIŠLJENJE ORGANA STARATELJSTVA KOJI JE I STRANKA U POSTUPKU (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.11.2011. | Apelacioni sud |
OBAVEZA SRODNIKA NA IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.11.2011. | Apelacioni sud |
ZAHTEV VANBRAČNOG PARTNERA ZA UTVRĐENJE SUVLASNIČKOG DELA NA IMOVINI STEČENOJ U TOKU TRAJANJA VANBRAČNE ZAJEDNICE (ČL. 177. I 189. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.10.2011. | Apelacioni sud |
POVREDA PRAVA NA SAMOSTALNO VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 60. I 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.10.2011. | Apelacioni sud |
DEOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE ČLANOVA PORODIČNE ZAJEDNICE (ČL. 177. I 195. PORODIČNI ZAKON) | 20.10.2011. | Apelacioni sud |
OSPORAVANJE OČINSTVA MUŠKARCA UPISANOG U MATIČNU KNJIGU ROĐENIH KAO OCA DETETA (ČL. 3. ZAKONA O MATIČNIM KNJIGAMA I ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.10.2011. | Vrhovni kasacioni sud |
NEJEDNAK MATERIJALNI STATUS POVERIOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.09.2011. | Apelacioni sud |
UTVRĐIVANJE ZDRAVSTVENOG STANJA DAVAOCA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.09.2011. | Apelacioni sud |
MIŠLJENJE CENTRA ZA SOCIJALNI RAD KAO OSNOV ZA ODREĐIVANJE MERE ZAŠTITE (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2011. | Apelacioni sud |
UTICAJ PORODILJSKOG ODSUSTVA MAJKE NA IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA (ČL. 73, 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.07.2011. | Apelacioni sud |
USLOVLJENOST OBAVEZE IZDRŽAVANJA PUNOLETNOG DETETA USPEHOM NA REDOVNOM ŠKOLOVANJU (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.07.2011. | Apelacioni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA PUNOLETNOG DETETA NA REDOVNOM ŠKOLOVANJU U INOSTRANSTVU (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.07.2011. | Apelacioni sud |
USLOVLJENOST VISINE IZDRŽAVANJA PUNOLETNOG DETETA ŠKOLOVANJEM U INOSTRANSTVU (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.07.2011. | Apelacioni sud |
OCENA USLOVA DA SUPRUŽNIK STEKNE SVOJSTVO SUNOSIOCA STANARSKOG PRAVA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.06.2011. | Apelacioni sud |
DOPRINOS U STICANJU IMOVINE U PORODIČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 195. I 196. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.06.2011. | Apelacioni sud |
ZASTARELOST NOVČANOG POTRAŽIVANJA ZA PREDMETE KOJE JE SUPRUŽNIK ZADRŽI NAKON PRESTANKA BRAKA (ČL. 361. I 371. ZOO I 185. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.06.2011. | Apelacioni sud |
KVALIFIKACIJA ZVIŽDANJA I LUPANJA KAO RADNJI NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.05.2011. | Viši sud |
BABA I DEDA KAO AKTIVNO LEGITIMISANA LICA U SPORU RADI ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA MALOLETNOG DETETA SA SRODNICIMA (ČL. 263. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.05.2011. | Apelacioni sud |
POTREBNA OBAVEŠTENJA DETETU U PORODIČNOM SPORU (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.05.2011. | Apelacioni sud |
KOLIZIJSKI STARATELJ U SPORU RADI ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA MALOLETNOG DETETA SA SRODNICIMA (ČL. 265. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.05.2011. | Apelacioni sud |
UTVRĐIVANJE OBAVEZE PREUZIMANJA DETETA (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.05.2011. | Apelacioni sud |
UKIDANJE PRAVA NA DAVANJE DOZVOLE ZA PUTOVANJE DETETA U INOSTRANSTVO (ČL. 82. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2011. | Apelacioni sud |
OBAVEZA SRODNIKA DA PREDAJU DETE JEDINOM RODITELJU NA DALJE STARANJE (ČL. 68. I 69. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.05.2011. | Apelacioni sud |
MIŠLJENJE DETETA U PARNICI O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA IZMEĐU JEDINOG RODITELJA I SRODNIKA DETETA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.05.2011. | Apelacioni sud |
IMOVINA STEČENA U BRAKU KAO SUSVOJINA (ČL. 171, 176. I 180. PORODIČNI ZAKON) | 30.03.2011. | Privredni apelacioni sud |
POGREŠAN UPIS U MATIČNE KNJIGE ROĐENIH U ODNOSU OSPORAVANJE OČINSTVA (ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.03.2011. | Apelacioni sud |
SOLIDARNA OBAVEZA IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.03.2011. | Apelacioni sud |
NEMOGUĆNOST PORODICE MALOLETNIKA DA VRŠI POJAČAN NADZOR (ČL. 17. ZAKONA O MALOLETNIM UČINIOCIMA KRIVIČNIH DELA I KRIVIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI MALOLETNIH LICA) | 18.03.2011. | Viši sud |
MERA ZAŠTITE OD PORODIČNOG NASILJA KADA SE NASILJE TRENUTNO NE DEŠAVA (ČL. 197. DO 200. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.03.2011. | Apelacioni sud |
UTVRĐENJE UDELA VANBRAČNIH PARTNERA U ZAJEDNIČKOJ TEKOVINI (ČL. 191. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.03.2011. | Vrhovni kasacioni sud |
PRAVO NA IZDRŽAVANJE KADA NEMA INICIJATIVE ZA RADNO ANGAŽOVANJE (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2011. | Apelacioni sud |
PRAVO DETETA DA SAMO ODLUČI O NAČINU ODRŽAVANJA ODNOSA SA RODITELJEM SA KOJIM NE ŽIVI (ČL. 61. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.02.2011. | Apelacioni sud |
OGRANIČENOST ODREDBI O NIVOU ŽIVOTNOG STANDARDA DETETA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.02.2011. | Apelacioni sud |
ODUSTANAK OD SPORAZUMNOG PREDLOGA ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 40. I 41. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.02.2011. | Apelacioni sud |
ZAŠTITA PRAVA STANOVANJA RODITELJA I DETETA POVERENOG NA ČUVANJE (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.01.2011. | Apelacioni sud |
SUPRUŽNIČKO IZDRŽAVANJE NA ODREĐENO VREME (ČL. 151 I 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.11.2010. | Apelacioni sud |
ELEMENTI PROCENE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 77. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.11.2010. | Apelacioni sud |
SUBJEKTIVNA PROCENA ŽRTVE O STEPENU OPASNOSTI (ČL. 197. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.11.2010. | Apelacioni sud |
ODMERAVANJE MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.11.2010. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA IZMENU ODLUKE O SAMOSTALNOM VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. I 266 PORODIČNOG ZAKONA) | 17.11.2010. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE PUNOLETNOG DETETA NA REDOVNOM ŠKOLOVANJU (ČL. 155. I 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.11.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
RODITELJSKA PRAVA I DUŽNOSTI NAKON PUNOLETSTVA DETETA (ČL. 7. I 8. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.10.2010. | Apelacioni sud |
DOBROVOLJNOST U POSREDOVANJU (ČL. 230. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.09.2010. | Apelacioni sud |
NEDOZVOLJENO RASPOLAGANJE STRANAKA U POSTUPKU ZA OSPORAVANJE OČINSTVA (ČL. 56. I 256. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.09.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
MOGUĆNOST IZJAVLJIVANJA REVIZIJE PROTIV ODLUKE O RAZVODU BRAKA OD STRANE ZAKONSKIH NASLEDNIKA (ČL. 227. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.09.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
ISPUNJENOST USLOVA ZA PONOVNO USTANOVLJAVANJE OBAVEZE IZDRŽAVANJA PUNOLETNOG DETETA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.09.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
BLAGOVREMENOST TUŽBE ZA IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA (ČL. 151. I 279. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.08.2010. | Apelacioni sud |
ISPUNJENOST USLOVA ZA PROMENU VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2010. | Apelacioni sud |
PROTIVUREČNOSTI MIŠLJENJA VEŠTAKA POJEDINCA I CENTRA ZA SOCIJALNI RAD (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.08.2010. | Apelacioni sud |
VERODOSTOJNE ČINJENICE ZA IZRICANJE MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 6, 10. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.07.2010. | Apelacioni sud |
ZAŠTITA PRAVA STANOVANJA U SPORU ZA ZAŠTITU PRAVA DETETA (ČL. 194. I 263. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.07.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
ISPUNJENOST USLOVA ZA KONSTITUISANJE PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.07.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
POTPUNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA I DUŽNOST IZDRŽAVANJA DETETA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2010. | Apelacioni sud |
HITNOST POSTUPKA ZA UTVRĐIVANJE OČINSTVA (ČL. 55, 59. I 204. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2010. | Apelacioni sud |
ISTICANJE OBLIGACIONOPRAVNOG ZAHTEVA U SPORU ZA DEOBU ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 177. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.06.2010. | Apelacioni sud |
PRAVO NASLEDNIKA NA PODNOŠENJE TUŽBE ZA OSPORAVANJE OČINSTVA (ČL. 56, 252. I 254. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.06.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
AKTIVNO LEGITIMISANA LICA KOD PRAVA NA REGRES (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.06.2010. | Apelacioni sud |
PRAVO PUNOLETNOG DETETA NA IZDRŽAVANJE NAKON ZAVRŠENE JEDNE I UPISANE DRUGE VIŠE ŠKOLE KOJU REDOVNO NE POHAĐA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.06.2010. | Apelacioni sud |
UTICAJ TZV. KRIVICE ZA RAZVOD BRAKA NA IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA (ČL. 41. I 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2010. | Apelacioni sud |
ODLUKA O PREDAJI DETETA RODITELJU KOJI VRŠI RODITELJSKO PRAVO (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.06.2010. | Apelacioni sud |
OPRAVDANOST ODREĐIVANJA MERE ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.06.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
MINIMUM SUMNJE KAO OSNOV ZA ODREĐIVANJE ZAŠTITNE MERE (ČL. 198. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 09.06.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
OPOZIV POKLONA STVARI KOJE VIŠE NEMA (ČL. 190. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.06.2010. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA KVALIFIKACIJU PONAŠANJA KAO AKT NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.05.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
NEOPHODNOST INKRIMINACIJE RADNJI KOJE PREDSTAVLJU RADNJE NASILJA U PORODICI (197. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2010. | Apelacioni sud |
SUŠTINSKA OBELEŽJA NASILJA U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2010. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA NEZAVISNO OD ISTICANJA ZAHTEVA (ČL. 260. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.05.2010. | Apelacioni sud |
OBAVEZIVANJE KRVNIH SRODNIKA DA DOPRINOSE IZDRŽAVANJU MALOLETNOG DETETA ČIJI SU RODITELJI ŽIVI (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.05.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
POLJE PRIMENE PRAVA NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA (ČL. 46. ZAKONA O JAVNOM INFORMISANJU) | 13.05.2010. | Apelacioni sud |
USLOVI ZA OSTVARIVANJE PRAVA STANOVANJA (ČL. 194. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.05.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
OCENA OKOLNOSTI OD ZNAČAJA ZA IZMENU ODLUKE O POVERAVANJU DECE (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.05.2010. | Apelacioni sud |
REŠAVANJE SUKOBA DVA PRAVA O POŠTOVANJU PRIVATNOG ŽIVOTA (ČL. 61. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.04.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
ZAJEDNICA ŽIVOTA (ČL. 16. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.04.2010. | Apelacioni sud |
STICANJE SVOJINE U BRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 181 PORODIČNOG ZAKONA) | 21.04.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
NIŠTAVOST BRAKA SKLOPLJENOG RADI ZADOVOLJENJA IMOVINSKIH I DRUGIH INTERESA (32. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.04.2010. | Apelacioni sud |
UTVRĐIVANJE OČINSTVA SUDSKOM ODLUKOM U ODSUSTVU DNK METODE (ČL. 55. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2010. | Viši sud |
IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.03.2010. | Apelacioni sud |
PRAVO LICA KOJE JE PRIZNALO OČINSTVO NA TUŽBU ZA OSPORAVANJE OČINSTVA (ČL. 252. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.03.2010. | Apelacioni sud |
UVAŽAVANJE MIŠLJENJA DETETA PRI ODLUČIVANJU O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 65. I 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.03.2010. | Apelacioni sud |
PRIMENA ISTRAŽNOG NAČELA KOD UTVRĐIVANJA NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 6. I 205. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2010. | Apelacioni sud |
OBAVEZA DUŽNIKA IZDRŽAVANJA KOJI NIJE U RADNOM ODNOSU (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2010. | Apelacioni sud |
ELEMENTI PROCENE NAJBOLJEG INTERESA DETETA (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2010. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA KOJE ŽIVI U INOSTRANSTVU (ČL.160. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.03.2010. | Apelacioni sud |
IZDRŽAVANJE HRANJENIKA OD STRANE RODITELJA (ČL. 120. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.03.2010. | Apelacioni sud |
NEPOSTOJANJE UTICAJA ČINJENICE MANJIH PRIMANJA JEDNOG SUPRUŽNIKA NA ZAKONSKU PRETPOSTAVKU O JEDNAKIM UDELIMA SUPRUŽNIKA U ZAJEDNIČKOJ IMOVINI (ČL. 180 PORODIČNOG ZAKONA) | 24.02.2010. | Vrhovni kasacioni sud |
OBAVEŠTAVANJE O MESTU BORAVKA DETETA (ČL. 6. I 67. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2010. | Viši sud |
ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI (ČL. 197. DO 200. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.02.2010. | Apelacioni sud |
ODLUČIVANJE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA U BRAČNIM SPOROVIMA DOMAĆIH DRŽAVLJANA SA PREBIVALIŠTEM U INOSTRANSTVU (ČL. 226. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 61. ZAKONA O REŠAVANJU SUKOBA ZAKONA SA PROPISIMA DRUGIH ZEMALJA) | 19.02.2010. | Apelacioni sud |
PRAVNI STANDARD MINIMALNE SUME IZDRŽAVANJA KAO ORJENTIR PRILIKOM DOSUĐIVANJA VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.02.2010. | Apelacioni sud |
NAKNADA TROŠKOVA POSTUPKA U SPOROVIMA IZ PORODIČNIH ODNOSA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.02.2010. | Viši sud |
NEPOŠTOVANJE MERA ZAŠTITE OD NASILJA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.01.2010. | Apelacioni sud |
MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 16.12.2009. | Okružni sud |
RAZLOG ZA IZMENU ODLUKE O POVERAVANJU DETETA (ČL. 272 PORODIČNOG ZAKONA) | 01.10.2009. | Vrhovni sud |
SPORAZUM O DEOBI BRAČNE TEKOVINE KOJI NIJE OVEREN U SUDU (ČL. 179. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.09.2009. | Vrhovni sud |
ROK ZA OSTVARIVANJE PRAVA (ČL. 15 ZAKON O FINANSIJSKOJ POMOĆI PORODICI SA DECOM) | 02.09.2009. | Vrhovni sud |
PRAVNE POSLEDICE ULAGANJA U ZAJEDNIČKU IMOVINU POSLE PRESTANKA BRAČNE ZAJEDNICE (ČL. 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.08.2009. | Okružni sud |
UKIDANJE I PRODUŽENJE IZDRŽAVANJA (ČL. 167 PORODIČNOG ZAKONA) | 16.07.2009. | Vrhovni sud |
ŠTA SE SMATRA POD REDOVNIM ŠKOLOVANJEM (ČL. 155 PORODIČNOG ZAKONA) | 09.07.2009. | Vrhovni sud |
PRESTANAK IZDRŽAVANJA BRAČNOG DRUGA (ČL. 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.06.2009. | Okružni sud |
SUPRUŽINSKO IZDRŽAVANJE U POSEBNOJ PARNICI (ČL. 279 PORODIČNOG ZAKONA) | 17.06.2009. | Vrhovni sud |
OPŠTA PODOBNOST ZA USVOJENJE (ČL. 314 PORODIČNOG ZAKONA) | 21.05.2009. | Vrhovni sud |
STICANJE SVOJINE U PORODIČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.05.2009. | Okružni sud |
ODSTUPANJE OD NAČELA DISPOZICIJE U SPORU ZA IZDRŽAVANJE IZ PORODIČNIH ODNOSA (ČL. 281. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.05.2009. | Vrhovni sud |
VEZANOST SUDA TUŽBENIM ZAHTEVOM (ČL. 281 PORODIČNOG ZAKONA) | 07.05.2009. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 29.04.2009. | Okružni sud |
RAZLOG ODREĐIVANJA MERE ZAŠTITE (ČL. 198 PORODIČNOG ZAKONA) | 16.04.2009. | Vrhovni sud |
SOLIDARNA ODGOVORNOST TUŽENIH (ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA I ČL. 104. ZOO) | 08.04.2009. | Okružni sud |
NEPOSTOJANJE ZABLUDE KAO RAZLOGA ZA RUŠLJIVOST BRAKA (ČL. 39 PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Vrhovni sud |
BRAK SKLOPLJEN U ZABLUDI (ČL. 39 PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Vrhovni sud |
ZNAČAJ NEDOSTATKA U SASTAVU VEĆA (ČL. 203 PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Vrhovni sud |
VAŽNOST NEOVERENOG PUNOMOĆJA (ČL. 257 PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Okružni sud |
TROŠKOVI POSTUPKA U SLUČAJU RAZVODA BRAKA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.04.2009. | Okružni sud |
ODRŽAVANJE ODNOSA RODITELJA I DETETA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.03.2009. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA NAKON PET GODINA (ČL. 163 PORODIČNOG ZAKONA) | 26.03.2009. | Vrhovni sud |
USLOVI ZA IZMENU DOSUĐENOG IZDRŽAVANJA (ČL. 164 PORODIČNOG ZAKONA) | 26.03.2009. | Vrhovni sud |
ODLUČIVANJE O TROŠKOVIMA U PORODIČNIM SPOROVIMA (ČL. 207. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.03.2009. | Okružni sud |
IZMENA ODLUKE O NAČINU ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA (ČL. 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.03.2009. | Okružni sud |
RASKID HRANITELJSTVA (ČL. 122 PORODIČNOG ZAKONA) | 11.02.2009. | Vrhovni sud |
OKOLNOSTI OD BITNOG ZNAČAJA PRILIKOM ODLUČIVANJA O IZMENI ODLUKE O VRŠENJU RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.02.2009. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.01.2009. | Okružni sud |
ZAŠTITA PRAVA DETETA NA STANOVANJE (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.01.2009. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.01.2009. | Okružni sud |
UTVRĐIVANJE PRESTANKA IZDRŽAVANJA STUDENTA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.01.2009. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE MALOLETNOG LICA (ČL. 138. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.01.2009. | Okružni sud |
MERA ZAŠTITE OD NASILJA U PORODICI (ČL. 198 PORODIČNOG ZAKONA) | 18.12.2008. | Vrhovni sud |
CILJ DOSUĐENOG IZNOSA IZDRŽAVANJA (ČL. 160 PORODIČNOG ZAKONA) | 17.12.2008. | Vrhovni sud |
ZABRANA PRIBLIŽAVANJA I ZABRANA UZNEMIRAVANJA (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.12.2008. | Vrhovni sud |
TROŠKOVI ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA (ČL. 78 PORODIČNOG ZAKONA) | 03.12.2008. | Vrhovni sud |
ZAKONSKA PRETPOSTAVKA O JEDNAKIM UDELIMA SUPRUŽNIKA U ZAJEDNIČKOJ IMOVINI (ČL. 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.10.2008. | Okružni sud |
VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 67. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.09.2008. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE PUNOLETNOG DETETA (ČL. 155 PORODIČNOG ZAKONA) | 17.09.2008. | Vrhovni sud |
POSTOJANJE OČIGLEDNE NEPRAVDE ZA DUŽNIKA IZDRŽAVANJA (ČL. 151 PORODIČNOG ZAKONA) | 27.08.2008. | Vrhovni sud |
POVRATAK ČLANA PORODICE U PORODIČNU KUĆU (ČL. 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.08.2008. | Okružni sud |
NEMOGUĆNOST DONOŠENJE DELIMIČNE PRESUDE U PARNICI RADI UTVRĐENJE UDELA U ZAJEDNIČKOJ IMOVINI BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 180 PORODIČNOG ZAKONA) | 31.07.2008. | Okružni sud |
LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 67.-74. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.07.2008. | Okružni sud |
PREVASHODNI INTERES DETETA (ČL. 344 PORODIČNOG ZAKONA) | 21.07.2008. | Vrhovni sud |
SOLIDARNA ODGOVORNOST SUPRUŽNIKA ZA DUG (ČL. 187. PORODIČNOG ZAKONA) | 03.07.2008. | Vrhovni sud |
NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.06.2008. | Okružni sud |
NAČIN ODRŽAVANJA LIČNIH ODNOSA DETETA I RODITELJA (ČL. 78. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.06.2008. | Okružni sud |
POVEĆANJE IZNOSA IZDRŽAVANJA BRAČNOG DRUGA (ČL. 151. I 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 11.06.2008. | Okružni sud |
RAZLOG NIŠTAVOSTI BRAKA (ČL. 32 PORODIČNOG ZAKONA) | 05.06.2008. | Vrhovni sud |
USLOVI ZA PROMENU PREZIME DETETA (ČL. 346 PORODIČNOG ZAKONA) | 22.05.2008. | Vrhovni sud |
ORGAN STARATELJSTVA U ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI (ČL. 286. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.05.2008. | Vrhovni sud |
SMANJENJE IZNOSA IZDRŽAVANJA BRAČNOG DRUGA (ČL. 151. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 22.04.2008. | Okružni sud |
OKOLNOSTI OD ZNAČAJA ZA ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.04.2008. | Vrhovni sud |
LIČNA IMOVINA BRAČNOG DRUGA (ČL. 168 PORODIČNOG ZAKONA) | 10.04.2008. | Vrhovni sud |
NEPOSTOJANJE PRAVA NA NOVČANU NAKNADU (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 10.04.2008. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.04.2008. | Okružni sud |
UTICAJ PENZIONISANJA OBVEZNIKA ZAKONSKOG IZDRŽAVANJA NA PLAĆANJE DOPRINOSA ZA IZDRŽAVANJE (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.03.2008. | Okružni sud |
BRAČNA TEKOVINA – STICANJE PORODIČNE ZAJEDNICE (ČL. 20. ZAKONA O OSNOVAMA SVOJINSKOPRAVNIH ODNOSA) | 26.03.2008. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE OD DRUGIH KRVNIH SRODNIKA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.03.2008. | Vrhovni sud |
STICANJE SVOJINE U VANBRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 191. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.03.2008. | Okružni sud |
LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 82. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.02.2008. | Okružni sud |
VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.02.2008. | Okružni sud |
USLOVI SUPRUŽINSKOG IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.02.2008. | Okružni sud |
PRIVREMENA MERA (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.02.2008. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA – PRIVREMENA MERA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.02.2008. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.01.2008. | Okružni sud |
ODREĐIVANJE VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 162 PORODIČNOG ZAKONA) | 23.01.2008. | Vrhovni sud |
RAD I STARANJE O NEZI I PODIZANJU DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.01.2008. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.01.2008. | Okružni sud |
IZDRŽAVANJE RAZVEDENOG BRAČNOG DRUGA I OČIGLEDNA NEPRAVDA – ČL. 151 st.3 PORODIČNOG ZAKONA | 26.12.2007. | Okružni sud |
PROCENTUALNI IZNOS IZDRŽAVANJA (ČL. 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.12.2007. | Vrhovni sud |
HABITATIO (ČL. 194. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.11.2007. | Okružni sud |
ISKLJUČENJE BIOLOŠKOG OČINSTVA VEŠTAČENJEM (ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.11.2007. | Vrhovni sud |
VANREDNI PRAVNI LEKOVI (ČL. 227. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.11.2007. | Vrhovni sud |
SASTAV SUDSKOG VEĆA KOD ODLUČIVANJA O IZDRŽAVANJU (ČL. 203. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.10.2007. | Vrhovni sud |
PRAVO NA POMOĆ U IZDRŽAVANJU (ČL. 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.10.2007. | Vrhovni sud |
OTPREMNINA KAO ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 05.10.2007. | Okružni sud |
PRIMENA PORODIČNOG ZAKONA NA SPOR ZA UTVRĐIVANJE OČINSTVA | 22.08.2007. | Okružni sud |
OBAVEZA PLAĆANJA ALIMENTACIJE (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.07.2007. | Vrhovni sud |
NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.05.2007. | Okružni sud |
IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA DETETA U POSTUPCIMA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.04.2007. | Vrhovni sud |
VOZILO STEČENO U BRAČNOJ ZAJEDNICI (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.03.2007. | Vrhovni sud |
ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 195 PORODIČNOG ZAKONA) | 27.03.2007. | Vrhovni sud |
BRAČNA TEKOVINA – STVAR PRIBAVLJENA IZ ZARADE PREDUZEĆA KOJE SU SUPRUŽNICI ZAJEDNIČKI OSNOVALI (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.03.2007. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE MALOLETNIKA OD DALJIH SRODNIKA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.03.2007. | Vrhovni sud |
ULOGA SUDA U ZAŠTITI OD NASILJA U PORODICI (ČL. 287. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.03.2007. | Vrhovni sud |
TUŽBENI ZAHTEV ZA ZAŠTITU OD NASILJA U PORODICI (ČL. 287. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.03.2007. | Vrhovni sud |
ISKLJUČENJE BIOLOŠKOG OČINSTVA VEŠTAČENJEM (ČL. 56. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.02.2007. | Vrhovni sud |
UTVRĐIVANJE MOGUĆNOSTI OSTVARIVANJA PRIHODA (ČL. 163. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.02.2007. | Vrhovni sud |
ROK ZASTARELOSTI TRAŽENJA IZDRŽAVANJA (ČL. 279. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.02.2007. | Vrhovni sud |
RELEVANTNE ČINJENICE ZA VISINU IZDRŽAVANJA (ČL. 160. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.02.2007. | Vrhovni sud |
UTVRĐIVANJE OČINSTVA PUTEM VEŠTAČENJA I IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 21.02.2007. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE STUDENTA NA REDOVNOM ŠKOLOVANJU (ČL. 161. I 162. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.02.2007. | Vrhovni sud |
PRAVILAN I POTPUN RAZVOJ DETETA (ČL. 62. PORODIČNOG ZAKONA) | 01.02.2007. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 31.01.2007. | Okružni sud |
UTVRĐIVANJE OČINSTVA I PRENESENA TRUDNOĆA (ČL. 251. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.01.2007. | Vrhovni sud |
OSNOV SMANJENJA VISINE IZDRŽAVANJA (ČL. 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.01.2007. | Vrhovni sud |
URAČUNAVANJE PLAĆENIH IZNOSA IZDRŽAVANJA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.01.2007. | Vrhovni sud |
IZMENA ODLUKE O IZDRŽAVANJU DETETA (ČL. 160. I 164. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.01.2007. | Vrhovni sud |
HABITATIO (ČL. 194 PORODIČNOG ZAKONA) | 29.12.2006. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE DETETA (ČL. 281. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.12.2006. | Okružni sud |
ODLUKA O POVERAVANJU DETETA JEDNOM RODITELJU (ČL. 266. PORODIČNOG ZAKONA) | 20.12.2006. | Okružni sud |
ODLUKA O POVERAVANJU DETETA JEDNOM RODITELJU – ČL. 266 PORODIČNOG ZAKONA | 20.12.2006. | Okružni sud |
PRAVO NA PREDAJU LIČNIH STVARI (ČL. 182. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.12.2006. | Vrhovni sud |
PREDMETI KOJI SLUŽE ZA LIČNU UPOTREBU PRI DEOBI IMOVINE (ČL. 182. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.12.2006. | Vrhovni sud |
DOPRINOS BRAČNIH DRUGOVA U STICANJU ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 195. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.12.2006. | Vrhovni sud |
UDELI SUPRUŽNIKA U STICANJU ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.12.2006. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE PUNOLETNOG DETETA (ČL. 155. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.11.2006. | Vrhovni sud |
ODLUKA O POVERAVANJU MALOLETNE DECE JEDNOM RODITELJU NA NEGU, ČUVANJE I STARANJE (ČL. 73. I 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 23.11.2006. | Okružni sud |
OBAVEZA IZDRŽAVANJA MALOLETNE DECE (ČL. 154. PORODICNOG ZAKONA) | 22.11.2006. | Okružni sud |
ZAŠTITA INTERESA DETETA (ČL. 6. PORODIČNOG ZAKONA) | 15.11.2006. | Vrhovni sud |
POLOŽAJ STARATELJA PO SMRTI ŠTIĆENIKA (ČL. 145. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.11.2006. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE MALOLETNOG DETETA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.11.2006. | Okružni sud |
ODRŽAVANJE LIČNIH ODNOSA SA MALOLETNIM DETETOM (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.11.2006. | Okružni sud |
TUŽBA ZA RAZVOD BRAKA (ČL. 180, 219. I 233. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.11.2006. | Okružni sud |
POSEBNA IMOVINA BRAČNOG DRUGA (ČL. 168. PORODIČNOG ZAKONA) | 18.10.2006. | Vrhovni sud |
RASPOLAGANJE IMOVINOM DETETA (ČL. 193. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.09.2006. | Vrhovni sud |
POSREDOVANJE U BRAČNOM SPORU (ČL. 231 PORODIČNOG ZAKONA) | 22.09.2006. | Okružni sud |
DOPRINOS IZDRŽAVANJU MALOLETNOG DETETA (ČL. 154. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.09.2006. | Vrhovni sud |
UTVRĐIVANJE MOGUĆNOSTI PLAĆANJA IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.09.2006. | Vrhovni sud |
RUŠLJIVI I NIŠTAVI BRAKOVI (ČL. 31. – 36. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Vrhovni sud |
SPOSOBNOST DETETA ZA IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Okružni sud |
NALAZ I MIŠLJENJE ORGANA STARATELJSTVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Okružni sud |
NEPOSTOJANJE RAZLOGA ZA NIŠTAVOST BRAKA (ČL. 31.- 36. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Vrhovni sud |
VELIKA RAZLIKA U GODINAMA BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 31. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Vrhovni sud |
MIŠLJENJE DETETA (ČL. 65. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Okružni sud |
NEPOTPUNOST STRUČNOG NALAZA I MIŠLJENJA ORGANA STARATELJSTVA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 06.09.2006. | Okružni sud |
NADLEŽNOST OPŠTINSKOG SUDA I PRIMENA ČL. 77 I 78 PORODIČNOG ZAKONA | 23.08.2006. | Okružni sud |
VISINA IZDRŽAVANJA (ČL. 160.-162. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.07.2006. | Okružni sud |
UTVRĐIVANJE VISINE OBAVEZE IZDRŽAVANJA (ČL. 160. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.07.2006. | Okružni sud |
PRAVO NA REGRES (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2006. | Vrhovni sud |
PRIMENA VAŽEĆEG PORODIČNOG ZAKONA (ČL. 357. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2006. | Vrhovni sud |
ODREĐIVANJE UDELA SUPRUŽNIKA U SUDSKOJ DEOBI (ČL. 179., 180. I 198. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2006. | Vrhovni sud |
OVLAŠĆENJE ZA UTVRĐIVANJE UDELA SUPRUŽNIKA (ČL. 177 PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2006. | Vrhovni sud |
PRAVO NA REGRES KOD IZDRŽAVANJA (ČL. 165. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.07.2006. | Vrhovni sud |
ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 12.07.2006. | Okružni sud |
OTPLATA KREDITA POSLE PRESTANKA BRAČNE ZAJEDNICE (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 28.06.2006. | Okružni sud |
LIČNI ODNOSI (ČL. 61. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.06.2006. | Okružni sud |
IMOVINA STEČENA UGOVOROM O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU (ČL. 171 I ČL. 180 PORODIČNOG ZAKONA) | 21.06.2006. | Vrhovni sud |
UDELI NA OBJEKTIMA KOD ZAJEDNIČKE SVOJINE (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 14.06.2006. | Vrhovni sud |
NASILJE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.06.2006. | Vrhovni sud |
OBLIGACIONOPRAVNA PRIRODA POTRAŽIVANJA (ČL. 170. PORODIČNOG ZAKONA) | 07.06.2006. | Vrhovni sud |
USLOVI ZA IZDRŽAVANJE RAZVEDENOG SUPRUŽNIKA (ČL. 151. PORODIČNOG ZAKONA) | 30.05.2006. | Okružni sud |
SPORAZUMNA DEOBA BRAČNE TEKOVINE (ČL. 179. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.05.2006. | Vrhovni sud |
RASPOLAGANJE ZAJEDNIČKOM IMOVINOM (ČL. 171 PORODIČNOG ZAKONA) | 25.05.2006. | Vrhovni sud |
SPORAZUMNA DEOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 179. PORODIČNOG ZAKONA) | 25.05.2006. | Vrhovni sud |
REVIZIJA PROTIV PRAVOSNAŽNE PRESUDE U BRAČNOM SPORU (ČL. 227. PORODIČNOG ZAKONA) | 24.05.2006. | Vrhovni sud |
NASILNO PONAŠANJE RODITELJA PREMA DECI KAO OKOLNOST OD ZNAČAJA ZA ODLUKU O POVERAVANJU MALOLETNOG DETETA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.05.2006. | Okružni sud |
SKLONOST KA NASILNOM PONAŠANJU I VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.05.2006. | Okružni sud |
TROŠKOVI U SPORU ZA VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 77. PORODIČNOG ZAKONA) | 19.05.2006. | Okružni sud |
PRIBAVLJANJE NOVOG MIŠLJENJA CENTRA (ČL. 270. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2006. | Vrhovni sud |
MIŠLJENJE CENTRA ZA SOCIJALNI RAD KOD POVERAVANJA DETETA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 17.05.2006. | Vrhovni sud |
UTVRĐIVANJE OČINSTVA DNK METODOM (ČL. 55 PORODIČNOG ZAKONA) | 26.04.2006. | Vrhovni sud |
PREDAJA DETETA RODITELJU RADI VRŠENJA RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 272. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Okružni sud |
ZAHTEV ZA PROMENU MUŠKOG IMENA U ŽENSKO (ČL. 347 PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Vrhovni sud |
PROTIVPRAVNO OTUĐENJE ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Okružni sud |
BRAČNA TEKOVINA (ČL. 180. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Okružni sud |
OTUĐENJE STVARI STEČENE U BRAKU (ČL. 174. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Okružni sud |
PRESTANAK OBAVEZE IZDRŽAVANJA (ČL. 167. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Vrhovni sud |
BRAČNA TEKOVINA (ČL. 171. PORODIČNOG ZAKONA) | 13.04.2006. | Okružni sud |
POTPUNO LIŠENJE RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 81. PORODIČNOG ZAKONA) | 04.04.2006. | Okružni sud |
KRIVIČNO DELO NASILJE U PORODICI I POVREDA KRIVIČNOG ZAKONA (ČL. 118a KZ RS I ČL. 368. I 369. ZKP) | 15.03.2006. | Vrhovni sud |
IZDRŽAVANJE RODITELJA (ČL. 156 PORODIČNOG ZAKONA) | 22.02.2006. | Okružni sud |
DEOBA ZAJEDNIČKE IMOVINE (ČL. 177. PORODIČNOG ZAKONA) | 08.02.2006. | Vrhovni sud |
IZRICANJE MERE ZAŠTITE U PORODICI (ČL. 197. PORODIČNOG ZAKONA) | 02.02.2006. | Okružni sud |
SADRŽINA RODITELJSKOG PRAVA (ČL. 68.-74. PORODIČNOG ZAKONA) | 26.01.2006. | Okružni sud |
INTERES DETETA PRI ODLUČIVANJU O NJIHOVOM POVERAVANJU (ČL. 77 PORODIČNOG ZAKONA) | 17.11.2005. | Vrhovni sud |
TUŽBA RADI UTVRĐIVANJA OČINSTVA (ČL. 251. PORODIČNOG ZAKONA) | 27.10.2005. | Vrhovni sud |
Pogledajte naslove ostalih modela iz programa „Prosvetni Pravni Savetnik“ u vezi sa ovim zakonom
Pogledajte naslove ostalih modela iz programa „Propis Soft“ u vezi sa ovim zakonom
Tužba radi izdržavanja supružnika |
Tužba radi izdržavanja maloletnog deteta |
Tužba radi ustanovljenja prava stanovanja |
Tužba radi razvoda braka kada bračni drugovi imaju maloletnu decu |
Tužba radi razvoda braka |
Tužba radi poništenja priznanja očinstva usled ništavosti priznanja |
Tužba radi poništenja priznanja očinstva usled mana volje |
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava |
Tužba za poništenje braka sklopljenog u zabludi |
Tužba radi poništaja braka |
Tužba za poništenje braka sklopljenog pod prinudom |
Tužba za poništenje braka maloletnog lica |
Tužba za poništenje braka lica nesposobnog za rasuđivanje |
Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava nakon prestanka vanbračne zajednice |
Saglasnost roditelja da dete napusti zemlju |
Zapisnik sa ročista po predlogu za davanje dozvole za stupanje u brak |
Punomoćje za sklapanje braka |
Sporazum o razvodu braka, čuvanju, vaspitanju i izdržavanju mal. deteta, održavanju kontakta roditelja sa njim i podeli imovine |
Predbračni ugovor |
Rešenje o stavljanju pod starateljstvo |
Tužba zbog neosnovanog obogaćenja u vanbračnoj zajednici |
Tužba radi zaštite od nasilja u porodici |
Tužba radi vršenja roditeljskog prava |
Tužba radi utvrđivanja očinstva |
Tužba radi utvrđivanja imovine stečene u braku sa predlogom sa određivanjem privremene mere |
Tužba radi utvrđivanja imovine stečene u braku |
Tužba radi potpunog lišenja roditeljskog prava |
Tužba radi osporavanja očinstva |
Tužba radi izmene odluke o poveravanju maloletnog deteta na negu, čuvanje i vaspitavanje |
Tužba radi izmene odluke o održavanju ličnih odnosa roditelja i maloletnog deteta |
Presuda o razvodu braka |
Predlog za sporazumni razvod braka |
Posebno punomoćje za zastupanje u sporu radi osporavanja očinstva |